Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?

Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!

Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!

Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?

Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea”  Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Genetika ne laže!

Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska ludost oko Dubrovnika :

Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!

U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :

Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske  te turskog jezika.”

[ Članak ] [ Sve teme ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :

Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :

Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!

Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :

Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :

Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :

Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!

Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?

Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :

Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!

Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!

[ Članak ] [ Sve teme ]

I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!

Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?

[ Članak ] [ Sve teme ]

“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!

"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dali ste čuli za “snohačenje”,  seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?

Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Hrvatska kolonija Roanoke i hrvatski Croatan Indijanci :

Englezi su kolonizirali Ameriku od 1585. do 1590. u Croatoan-Roanokeu na atlantskoj obali u Karolinama. To se nazivalo I”zgubljenom kolonijom”. Sir Walter Raleigh dobio je kraljevsku povelju za kolonizaciju. Kad su se Englezi vratili 1590., pronašli su uklesan natpis "Croatoan" na drvetu i nijednog kolonista. Zapadni povjesničari navode da je Croatoan-Croatan indijanska riječ. Ovo je bio prvi engleski pokušaj kolonizacije Amerike.

Godine 1588. velika španjolska armada napala je Englesku. Procjenjuje se da je najmanje petnaest posto ratnih galija i trgovačke flote pod španjolskom zastavom bilo iz Dalmacije, Hrvatske.

Godine 1588. papa Siksto V. bio je Hrvat, a veliki vezir ili premijer Turskog Carstva, Siavus paša Hrvat (Hrvat znači Hrvat), bio je Hrvat. U to vrijeme ova dva pojedinca bili su najmoćniji i najutjecajniji ljudi u cijeloj Europi. Obojica su bili imigranti; jedan "Talijan", drugi "Turčin".

Hrvat koji je putovao na zapad Europom ili u Novi svijet od 1300. do 1700. mogao je biti identificiran u dokumentima kao Mađar, Mletački, Austrijanac, Turčin, Talijansko-Mletački, Šivanonac, Slavonac, Ilir, Dalmatinac ili iz Dubrovačke Republike.

Godine 2003. tvrditi ili pretpostaviti da su Hrvati sudjelovali u otkrivanju novih zemalja i bili s Kolumbom ne bi se vjerovalo i vjerojatno bi se dovodilo u pitanje u mnogim krugovima. 15. i 16. stoljeće zapravo su bili zlatno doba za Hrvatsku nesrazmjerno njezinoj veličini teritorija i stanovništva, s obzirom na invaziju Osmanlija i osvajanje Hrvatske do Hrvatsko-Dalmacije i Dubrovačke Republike.

Prije, tijekom i nakon otkrića Amerike, Hrvati su sudjelovali u trgovačkim i diplomatskim aktivnostima u Španjolskoj, Portugalu, Engleskoj, Francuskoj, Firenci, Veneciji, Genovi te u Indiji, Americi, Kanadi, Srednjoj i Južnoj Americi. Njihova prisutnost u Engleskoj u vrijeme kolonizacije nije bila ni slučajna ni sretna.

Putovanja američkom obalom

Godine 1498. John Cabot, otkrivač Sjeverne Amerike, započeo je svoje drugo putovanje, a zatim plovio uz istočnu obalu američkog kopna do rta Hatteras. Kasnija istraživanja otkrila su dijelove slomljenog mača talijanske izrade, te dvije srebrne naušnice venecijanske izrade viđene na dječaku koji je bio rodom iz sjeverozapadne zemlje u Americi, što bi moglo ukazivati ​na uništenje dijela Cabotove flote. Cabotov odvjetnik bio je Dalmatinac iz Dubrovnika-Raguse.

Nova Dalmacija

Obalu Nove Engleske prvi je put istraživač Verrazano nazvao Novom Dalmacijom 1524. godine. O tome su pisali francuski, talijanski i američki povjesničari. Verrazano spominje Sclavoniu, Dalmaciju, i imenuje četiri otoka po dalmatinskim otocima. Isola Lunga je Dugi Otok ili Long Island, New York. Verrazano je otkrio New York i moguće je da je izgubio brodove uz obalu Karoline.

San Blas - Sveti Vlaho

Jean Alfons u svojim Alfonsovim putovanjima iz 1540-ih uz atlantsku obalu komentira prolazak pored rta S. Blas, ne imenujući ga, s napomenom sjeveroistočno od Floride u prekrasnom krajoliku u luci Chatelain, što bi bio Charleston u Južnoj Karolini. S. Blas je Sveti Vlaho ili Sveti Vlaho na hrvatskom. Sveti Vlaho je zaštitnik Dubrovnika u Hrvatskoj.

Levantinski pomorci

Godine 1565. Menendez de Aviles, novi guverner Floride, uništio je koloniju francuskih hugenota koji su se pokušavali naseliti u blizini današnjeg Jacksonvillea. "Levantinski" pomorci na brodu Flagship pobunili su se, zauzeli brod i nestali. Navigacija je nalagala da je brod išao prema sjeveru i da se mogao srušiti kod Hatterasa. Levantinski pomorci obično su bili dalmatinsko-hrvatski katolici. Španjolska nije dopuštala ukrcaj grčkim pravoslavcima ili muslimanima na svoje brodove.

Sir Walter Raleigh i Nikola Gozi-Gucetich

Sir Walter Raleigh i Nikola Gozi-Gucetich održali su sastanke 1585. u Londonu, prije putovanja, s admiralom Lordom Charlesom Howardom od Effinghama. Otok Croatoan prvi je put nazvan My Lord Admirals Island u čast Lorda Howarda od Effinghama. Nikola Gozi-Gucetich iz Dubrovnika bio je drugi najveći strani bankar u Engleskoj. Njegov nećak, Paolo Gondola-Gundulich, pisao je pisma prijatelju u Firenci iz Londona, s putovanja Drakea i Raleigha u Virginiji i drugih putovanja. Dalmatinsko-hrvatska kolonija imala je bratstvo u Londonu. Vjerojatno su bili investitori rizičnog kapitala u nizu engleskih istraživačkih putovanja.

Hrvatski toponimi u Sjevernoj Karolini

Toponimi i imena pronađeni u Sjevernoj Karolini povezani s Hrvatskom su: Croatamonge, Croatamung Island, Croatan Indians, Croatan Indian Park, Croatan National Forest, Croatan Sound, Croatan Township, Croatan Wildlife Area, Croatoan i Croatoan Island.

Croato an--Croat an

Croato-Croata-Croati je talijanski oblik naziva Croatia ili Croatian. Talijanska abeceda nema slovo K. Kada je osoba iz mjesta kao što su Split, Dubrovnik, Ragusa, Zagreb, na primjer ---- možete reći da je: Splićanin, Hvaranin, Dubrovčanin, Ragusanin, Zagrepčanin, Trogiranin, Hercegovac. Hrvatska nije bila država u 16. stoljeću, već dio Venecije, Austrije, Mađarske, Turske ili Dubrovačko-dubrovačke Republike. Moglo bi se reći da su bili: Hrvati, Croatani ili Croatoani. Svi povjesničari i stručnjaci navode da je Croatoan ime Algonquin Indijanaca. Drugi stručnjaci navode da u tom području nema glasa CR ili KR u algonquinskom jeziku.

Je li Ottorasko-Hrvatsko (Hrvatska)?

Rt Hatteras: Varijacije naziva mjesta uključivale su Hatarask, Hotoras, Hatorask, Hatorasck, Hatrask, Otterasco, 0ttorasko. Ottorasko je bio najraniji naziv za ovaj otok južno od Port Ferdinanda, a Croatoan južno od njega.

Melingi-Melingoi

Skupine Melungeon, Lumbee i Croatan u Americi tvrde da su mješavina indijskih i europskih pomoraca, oslobođenih robova, izgubljenih kolonista i ostataka španjolskih i portugalskih naselja. Postoje znatna nagađanja o podrijetlu imena Melungeon. Melingi-Melingoi bile su slavenske skupine na Balkanu koje su dragovoljno služile u turskim flotama.

Turski robovi

Sir Frances Drake oslobodio je stotine robova na Karibima dok je pljačkao španjolska naselja. Drake je donio materijalnu pomoć koloniji Roanoke i ostavio Turke i Maure te neke europske robove u Roanokeu. Ovi oslobođeni robovi daleko su nadmašivali engleske koloniste; neki su otišli s Drakeom i vraćeni u Tursku. Turski robovi zarobljeni su u pomorskim bitkama na Sredozemlju. Gotovo svi turski admirali u 16. stoljeću bili su Hrvati-Dalmatinci. Bosnu i Hercegovinu, polovicu Hrvatske i dijelove dalmatinske obale, sve dio Hrvatskog kraljevstva, osvojila je Turska. Mnogi dalmatinski mornari služili su u turskim flotama; drugi jezik na turskom dvoru za vojsku i mornaricu bio je hrvatski. Dvadeset dva velika vezira (premijera) Turskog Carstva bili su Hrvati.

Ribe

U Izgubljenoj koloniji, Ribuckon je na algonkinskom indijanskom jeziku značio mjesto za ribolov ili ribu; Cipo je bio riba cipal; Cante-Cante je značilo pjevati i plesati, a Sat je bilo vrijeme. Bilo je mnogo drugih sličnosti. Sive oči i plava kosa među Indijancima primjećivani su stoljećima. Sive oči i svijetla kosa nalaze se u Hrvatskoj u velikom broju i ne nalaze se ni kod jednog drugog mediteranskog naroda.

U Istanbulu u Turskoj trebalo bi provesti istraživanje kako bi se utvrdila imena onih "Turaka" koje su Englezi vratili iz Izgubljene kolonije. Trenutno se provode DNK i testovi krvi, ali se ne uzimaju u obzir Hrvati ili Hrvatska i Bosna.

Hrvatski bjegunci :

No sve počinje jednom legendom koja se u Dalmaciji počela prepričavati polovicom šesnaestog stoljeća. Prema kazivanju starih Dubrovčana, a navodno i nekim povijesnim zapisima, oko 1540. godine iz Dubrovnika su za Ameriku isplovila dva broda, a na njima su uglavnom bili hrvatski bjegunci pred Turskom najezdom iz Bosne i Hercegovine. Prolazili su mjeseci i godine, a brodovi se nisu vraćali, niti se čulo išta o sudbini njihovih pomoraca i putnika. Nekoliko godina kasnije, drugi dubrovački brodovi koji su se uspješno vratili iz Amerike, donijeli su crne vijesti kako su se brodovi razbili na opasnim hridima strmih istočnih obala nadomak slobode, a mogućim preživjelima izgubio se svaki trag. Neki povjesničari smatraju da se to dogodilo 1558. godine, a neki spominju i druge godine.

Međutim za ovu priču godina je zapravo irelevantna jer da nije uslijedio nastavak priče, bila bi to još jedna sasvim obična sudbina kakvih je zapisano na stotine u dalmatinskim arhivima i srcima tužnih obitelji koje su zagledane u more čekale sinove da ima se vrate. Naime, takva putovanja u 16. stoljeću bila su uobičajena jer su Dubrovčani bili na glasu kao odvažni pomorci, istraživači i diplomati, a Hrvati u Dalmaciji čak i u stranoj literaturi nazivani su jednima od najboljih pomorskih naroda u Europi. Na kraju, više je autora koji tvrde kako je nekoliko Dalmatinaca bilo na Kolumbovim brodovima u trenutku povijesnog otkrića Amerike 12. listopada 1492. godine.

U svakom slučaju nastavak ove zanimljive priče, kojom se već stoljećima bave američki ali i hrvatski istraživači, zabilježili su britanski pustolovi, koji su četrdesetak godina poslije – oko 1590. upravo u Sjevernoj Karolini, na otoku Roanok, pokušali osnovati prvu anglosaksonsku koloniju na tlu Amerike.

Pronašli hrvatske tragove?

Tome je prethodila prva engleska ekspedicija na sjevernoamerički kontinent, koju su vodili Philip Amadas i Arthur Barlow 1584. Začudili su se kad su među tamošnjim Indijancima vidjeli "djecu s vrlo lijepom crvenkastosmeđom kosom i očima boje kestena", jer su svi ostali Indijanci bili izrazito crni. Po tome su zaključili da su prije njih Engleza, ovdje morali biti neki drugi bijelci. Također ih je iznenadilo koliko su ti Indijanci bili prijateljski raspoloženi. Nazivali su se Hatteras, prema otoku na kojem su živjeli, a Englezi su ih zvali Croatoan ili Croatan, prema imenu njihova naselja na otoku južno od Roanokea. Istraživači su u svojim zapisima spominjali svjedočenja Indijanaca o njihovu podrijetlu. Posebno su isticali Mantea i Wanchesea, koje su poslije odveli u Englesku, gdje su naučili jezik te vratili u Ameriku kako bi pomagali Englezima kao njihovi namjesnici. Po njima nazvana su dva mjesta na otoku Roanok. Njihovo je svjedočenje danas neprocjenjivo važno za razumijevanje legende o Craoatian Indijancima. Naime, ispričali su kako su neki bijelci prije tridesetak godina doživjeli brodolom u blizini te da su se neki od njih spasili. Poslije su pokušali otploviti uz pomoć dvaju čamaca, koje su napravili zajedno s Indijancima, ali u tome nisu uspjeli pa su ostali živjeti s njihovim roditeljima. U svakom slučaju, ti mladi Indijanci nisu znali puno o podrijetlu brodolomaca, niti zašto je njihovo naselje nazvano Croatan, ali je Englezima bilo jasno kako su na ovom prostoru i prije njih boravili Europljani te su bili slobodniji u komunikaciji s tim plemenom. Poslije je na otok Roanoke došlo nekoliko engleskih doseljeničkih skupina, među kojima i ona čuvenog sir Waltera Raleigha, koju je vodio John White, koji je trebao postati guverner prve engleske kolonije na novom kontinentu. Bilo je to 1587.

Tajna izgubljene kolonije :

Godinu dana poslije, po izbijanju rata sa Španjolskom, White se vratio u Europu, ostavivši doseljenike na otoku Roanoke. S njima je dogovorio kako će mu ostaviti obavijest ako se u međuvremenu presele. Ako s Roanokea odu u Croatan, bliže Indijancima ostavit će natpis Craotoan urezan u koru drveta. Ako to bude u nuždi, ostavit će urezan i križ. U međuvremenu White nije mogao pronaći brodove kojima bi se iz Europe vratio natrag. Kad se nakon dvije godine u ljeto 1590. White konačno vratio na otok Roanoke, ostao je zaprepašten jer nije našao nikoga. Naselje je bilo opustošeno i ograđeno, poput utvrde. Na velikom stablu pronašao je urezan natpis Croatoan, bez križa. Nadajući se kako su mu sunarodnjaci na sigurnom među indijanskim prijateljima na obližnjem otoku, pokušao je otploviti do njega ali ga je u tome spriječilo nevrijeme pa je bio prisiljen već u listopadu vratiti se u Englesku, a da nije do kraja riješio zagonetku o "izgubljenoj koloniji".

Međutim, većina je vjerovala kako su zbog napada drugih Indijanaca i nedostatka hrane, iselili i ostali živjeti u miješanom plemenu Croatan Indijanaca, koje su poslije istraživači smatrali vrlo naprednima. Godine 1714. namjesnik Sjeverne Karoline John Lawson pohodio je Craotian Indijance na Hatterasu i oni su mu ispričali kako su neki od njihovih predaka bili bijelci te da su znali "govoriti u knjigu". Godine 1885. država ih je priznala pod imenom Croatani i od tada im je nekoliko puta mijenjano ime. U okrugu Robeson živi ih oko 40 tisuća, a većina njih su farmeri ili tvornički radnici.

Povijest je ponekad neumitna u čuvanju svojih tajni. Stoljetne svjetske migracije naroda prouzrokovale su i još uvijek uzrokuju “otuđenost“ ljudi, žena i djece od svog rodnog ognjišta i od korijena svoga naroda. Ljudska radoznalost, međutim, nema granica – dovoljna su tri slova ili jedna riječ, čak i na tuđem jeziku, koja upućuje na naše sunarodnjake i mi smo spremni uzviknuti da je u dalekom svijetu netko bio ili još uvijek jest našeg podrijetla. Povijest je u čestim slučajevima, na našu sreću, istinita.

O izgubljenoj prvoj engleskoj koloniji Roanoke u američkoj saveznoj državi North Carolina piše se već preko 420 godina. O ovoj “izgubljenoj koloniji” još uvijek se pišu eseji, izvode se arheološka iskopavanja, upire se prstom u razne zavjere – jednom riječju, počeci engleske kolonizacije u Americi vezani su za legendarnu riječ CROATOAN (ili CROATAN u nekim izvorima) koja je, krajem 16. stoljeća, bila urezana u jedno drvo na otoku Roanoke u vodama Atlantskog oceana u Pamlico zaljevu North Caroline. O ovoj “nestaloj koloniji” napisano je mnoštvo knjiga u Engleskoj i u Americi, na tu temu pišu se doktorske disertacije. No, sve informacije o ovoj “nestaloj koloniji” “vrte” se oko širenja kršćanstva u Novom Svijetu, o prvom engleskom djetetu (djevojčici) rođenoj u Americi, o američkim Indijancima i o navedenoj riječi CROATOAN.

I - Prva vojna ekspedicija i biserje za kraljicu :

Na početku 16. stoljeća Amerika je još uvijek bila Novi Svijet. Španjolska, u potrazi za zlatom, srebrom, biberom i drugim začinima, sa svojom iskusnom pomorskom flotom krstarila je vodama Novoga Svijeta i kolonizirala južne i jugozapadne dijelove Amerike. Istovremeno, Engleska, sa svojim lakim jedrenjacima, s istim ciljem, krstarila je vodama uz atlantske obale Novoga Svijeta. U to vrijeme pročulo se da engleska kraljica Elizabeth nije mogla smisliti Španjolsku i njezine „izlete” u Novi Svijet u potrazi za draguljima i da je bila smrtno zaljubljena u biserje. Iz dana u dan i ova opsesija za biserjem postala je mit. Iz mita postala je i potreba za ekspedicijama u potrazi za biserjem za kraljicu.

Na inicijativu avanturiste, pjesnika i izumitelja Waltera Raleigha, miljenika engleske kraljice Elizabete, a pod zapovjedništvom Raleighovih kapetana Philipa Amadasa i Arthura Barlowa, 27. travnja 1584. godine krenula je prva ekspedicija na jednom brodu s 32 člana posade u Novu Zemlju. Predvodio ih je iskusni portugalski vodič Simon Fernandez. 4. srpnja 1584. posada se iskrcala na istočnim obalama pješčanih otoka Novoga Svijeta na kojima je rasla gorostasna cedrovina (cedar) i izuzetno jestivo grožđe.

Iz ovog prvog kontakta kolonista s američkim tlom zapisan je susret s državom indijanskog plemena Secotan. Iz toga plemena kolonisti su poveli sa sobom natrag u Englesku pismenog Indijanca po imenu Manteo, koji je živio u jednom selu na otoku Croatoan na izbočenom otočju Cape Hatteras prema Atlantiku, koji je razumio engleski i koji je bio prevodilac između Indijanaca i Engleza. Nakon povratka ekspedicijske flote u Englesku, Walter Raleigh je napunio kraljičine uši novostima o Indijancima koji se kite samo zlatom i o vrtu ljepšem od raja. U prisustvu kraljice dao je pronađenoj koloniji ime Virginia - u počast kraljici koja je, tako se pripovijedalo, još uvijek bila djevica. Kraljica Elizabeth, čuvši sve ove superlativne novosti, odlikovala je Raleigha viteškim odličjem i naredila i drugu ekspediciju.

II – Druga ekspedicija i legenda o srebrnoj šalici :

U drugoj ekspediciji, pod sedmogodišnjim ugovorom između Sir Raleigha i kraljice o stvaranju nove kolonije u Novom Svijetu, Sir Raleigh je poslao Amadasa i Barlowa, te Ralpha Lane, kao drugog u komandi, na novu ekspediciju. 9. travnja 1585. godine, 7 brodova s 500 ljudi i žena isplovilo je iz Engleske pod nadzorom Sir Richarda Grenvillea. Krajem srpnja posada je stigla do Cape Hatteras, izbočenog pješčanog otočja naspram Atlantiku. Ovaj put, u posadi je bio i kraljičin dvorski slikar i crtač John White.

Indijanci su pohrlili u dobrodošlici na brodovlje.

Indijanci su iščekivali koloniste iskićene zlatnim nakitom – na čuđenje i jednih i drugih, nakita nije bilo ni na jednoj ni na drugoj strani! Prema usmenoj i pismenoj legendi, Indijanci su na jednom brodu zapazili jednu srebrnu šalicu i odnijeli je sa sobom, a da to nitko od kolonista nije primijetio. Tek kasnije, kada su kolonisti na tom brodu primijetili nestanak srebrne šalice, Ananias i jedanaest članova posade krenulo je u potragu za srebrnom šalicom. U potrazi za srebrnom šalicom, kolonizatori su spalili indijanske “kuće“ i njihove usjeve na pješčanom otočju Cape Hatteras – među ovim otocima nalazio se i otok Croatoan i istoimeno indijansko pleme iz kojega je podrijetlom bio i prevoditelj Manteo.

Vrativši se na brodovlje bez srebrne šalice, kolonisti odlučiše zaposjesti otok Roanoke i obalu novoimenovane kolonije Virginia. Što smislili, to i uradili. Iz tih prvih susreta s američkim Indijancima, John White je narisao bogatu riznicu biljnog i životinjskog carstva i vrlo detaljne crteže Indijanaca i Indijanki s kojima se bio sprijateljio.

Oko mjesec i po dana kasnije, Sir Richard Grenville, glavni zapovjednik druge ekspedicije, vratio se s Johnom White u Englesku po hranu i druge namirnice. Potpunu komandu engleske flote u Novom Svijetu preuzeo je Ralph Lane. Podijelivši ljude u dvije grupe, uputiše se u istraživanja. Njegova grupa, 40 ljudi  s dva psa krenuše uzvodno rijekom Roanoke u potrazi za zlatom i bakrom u indijanskim rudnicima koje su svojevremeno spominjali kolonizatori iz prve ekspedicije. Vratiše se praznih ruku. Druga grupa krenu na jug u zaljev Chesapeake. Nakon provedene zime u tom kraju, vratiše se s vijestima da je Virginia vrlo plodna zemlja i da je tamo narod (čitaj Indijanci) miroljubiv. Usput sretoše Wingina, „kralja” (poglavicu) indijanskog plemena Secotan sa otoka Roanoke koji im je ispripovijedao da postoji mjesto u kojem ima i bakra i biserja. No, do tada nitko nije znao lokaciju toga mjesta.

Oko 110 milja dalje u unutrašnjosti, Menatonon, “kralj” (poglavica) jednog drugog indijanskog plemena Choanokes, potvrdio je Ralphu Lane postojanje toga mjesta, ali se do njega moglo doći “putujući tri dana kanoima i četiri dana kopnom”. Čak je poklonio Ralphu i nekoliko ogrlica od crnog biserja. Prema legendi, poglavica Menatonon bio je bogalj, ali prepreden i istovremeno neprijateljski raspoložen prema plemenu Secotan. Ispričao je kolonistima kako Indijanci iz plemena Secotan planiraju s drugim Indijancima pobiti kolonizatore.

Vrativši se za Uskrs praznih ruku sa istraživanja za zlatom, bakrom i biserjem, kolonisti su doznali da se Sir Richard Grenville još uvijek nije bio vratio iz Engleske. U međuvremenu poglavica Wingina odveo je svoje pleme s otoka Roanoke u unutrašnjost na kopno. Nastala je glad. Lane je krivio Wingina i njegovo pleme Secotan za svu nesreću. Jedne noći, Ralph Lane i članovi njegove posade ubili su poglavicu Wingina i zapalili indijanske šatore. U velikom nevremenu koje je nastalo na Atlantiku, u zaljev je uplovila flota Sir Francisa Drakea, čuvenog engleskog moreplovca. Ovaj “morski vuk” vraćao se iz bojeva s Španjolcima na Floridi i zaustavio se na otoku Roanoke da vidi kako napreduje nova kolonija. Petnaest članova pomorske posade iz druge ekspedicije ostalo je na pješčanim otocima Cape Hattera - svi preostali napustili su Novi Svijet i uputili se natrag u Englesku.

III - Treća ekspedicija i kolonija Johna White na otoku Roanoke :

U međuvremenu, u Londonu, kraljica Elizabeta se radovala slikama i crtežima Johna White koje je on dotjerivao da budu što dopadljivije kraljici, a koje je kraljici pokazivao Sir Walter Raleigh. Kraljica se čudila izgledu i znanju prevoditelja Mantea. Manteo se čudio kraljičinom bogatstvu. Whitehall, kraljičina rezidencija zapadno od Londonske kapije, bila je u to vrijeme najveća palača u Europi. Pod krovom ove palače živjelo je 1,500 dvorjana i udvarača koji su godišnje pojeli čak „33,024 kokoši, 13,260 janjadi, 8,200 ovaca, 1,240 grla goveda, 2,500 tona napitka „ale” (piva) i 60,000 funti putra“. Mesari kraljičine palače „prodali su u jednom danu više mesa nego što su građani Portugala pojeli u jednoj godini”.

Upravo u to vrijeme, u vrijeme najvećeg kraljičinog dvorskog prosperiteta, širile su se vijesti o mogućem napadu Španjolske na Englesku, no kraljica je s ushićenjem planirala nove ekspedicije i predlagala ih svom miljeniku Sir Raleighu. U ovoj ekspediciji, na dugi put u Novu Zemlju, putovalo bi i civilno pučanstvo: u svrhu širenja kršćanstva i u svrhu širenja engleskog kraljevstva. Sir Walter je obećao 500 acre zemlje svakom tko želi naseliti Novu Zemlju. Kako obećano, tako i urađeno – nitko nije ni pomislio kako će obraditi i održati 500 acre (1 acre = 4046,86 m2) u nepoznatoj zemlji!

John White je ponovo preuzeo odgovornost dvorskog slikara i crtača. I dok je Sir Raleigh planirao vojnu stranu ekspedicije, John White je zamišljao novu, civilnu englesku koloniju u kojoj bi živjela i njegova obitelj. John White je želio osnovati novu civilnu koloniju u zaljevu Chesapeake, a ne na otoku Roanoke. Sir Raleigh je isposlovao kod kraljice i odobrenje i novac i brodove. Uskoro, John White je bio na putu natrag u Novi Svijet, kao unaprijed odobreni guverner nove kolonije Virginia u svom gradu koji će se zvati City of Raleigh.

26. travnja 1587. godine, na 3 broda s 87 ljudi, 17 žena i 11-tero djece, John White, njegova šest mjeseci trudna kćerka Eleanor i njezin suprug Ananias, zidar, te Simon Fernandez, kapetan broda, mahali su sa broda Lion do viđenja Londonu i Engleskoj.

Treću ekspediciju, već od samog početka, pratile su nesreće. Jedna za drugom, ove nesreće sve više su upirale prstom u Simona Fernandeza: Fernandez je odbio tražiti jedan manji brod iz ekspedicije koji se bio izgubio uz portugalsku obalu (skoro polovica kolonista se izgubila); kolonisti su oboljeli od trovanja na Virgin Islands na Karibima; svježa voda je protjecala kroz Virgin Islands, ali kolonistima nije bilo dopušteno da je piju; u španjolskim krugovima ova ekspedicija je bila najavljena kao ekspedicija na putu na otok Roanoke, a ne u zaljev Chesapeake (Chesapeake Bay), što je dalo povoda da španjolska mornarica krene u potjeru za ovom ekspedicijom. John White se, konačno, zaista zaustavio s ekspedicijom na otoku Roanoke, a ne u zaljevu Chesapeake. U ovoj ekspediciji vratio se kući prevoditelj Manteo – Manteo je bio jedina živa veza između Johna White i domorodaca Indijanaca.

25. kolovoza iste godine iznenada je do otoka Roanoke doplovio brod s izgubljenim kolonistima. John White je sve koloniste, uz pomoć Mantea, poveo Manteovom narodu na otoku Croatoan. Iscrpljeni i gladni, svi su pali na teret Manteovom narodu na otoku Croatoan. John White je doznao da su Indijanci pogubili ljude iz prethodne ekspedicije, koji su ostali na obalama North Caroline. Istovremeno se pronio glas da će pleme Secotan napasti koloniste. Croatoanci (Croatanci) su prihvatili ponijeti poruku mira u druga naselja plemena Secotan, ali nisu mogli garantirati mir. Počela su obostrana ubijanja.

18. kolovoza, kćerka John White, Eleanor, rodila je djevojčicu Virginiu Dare. Virginia Dare je tako bila prvo englesko dijete rođeno u prvoj engleskoj koloniji u Americi.

Izgladnjeloj koloniji je trebala pomoć. Našavši se u bezizlaznoj situaciji, guverner John White odlučuje otputovati natrag u Englesku po hranu i ostale životne namirnice. Prilikom ukrcavanja na brod koji se bio izgubio na portugalskim obalama i koji je doplovio do otoka Roanoke, posavjetovao je članovima engleske kolonije da, u slučaju nesreće, urežu u drvo kuda odlaze i da, u slučaju da budu napadnuti, dodaju malteški križ.

IV - Povratak Johna White u Englesku i rat između Engleske i Španjolske :

Ujutro, 27. kolovoza 1587. godine, John White je otputovao natrag u Englesku. Dan ranije, Simon Fernandez je također bio isplovio svojim brodom na put natrag u Englesku.

Nakon velikih poteškoća, 16. listopada, John White je stigao do obala Irske. Tek 1. studenog uplovio je jednim drugim brodom u luku Plymouth.. Pri ulasku u London doznao je da se Simon Fernandez još prije mjesec dana vratio u London I da je izvijestio kraljicu da su kolonisti sretno stigli u svoju novu koloniju, “u svoj raj” u zaljevu Chesapeake. I John White je dobio priliku da ispripovijeda svoju istinu o mukama kolonista. Šokirani Sir Walter Raleigh je slušao dok je John White pripovijedao istinitu priču – odmah je naredio novu ekspediciju i pomoć kolonistima. Na nesreću, opet su počele kružiti glasine o mogućem napadu Španjolske na Englesku. Nova ekspedicija je kasnila.

Ipak, iduće zime, Sir Raleigh je opremio brodove i u civilne i u vojne svrhe. Došlo je opet do zastoja, brodovlje je, po naređenju Walsinghama, kraljičinog sekretara obrane i prvog čovjeka kraljičine špijunske mreže, određeno za obranu od napada Španjolske (ovi brodovi, navodno, nisu nikada bili upotrijebljeni za obranu od Španjolaca, jer je kraljica imala dovoljno drugih vojnih brodova). Konačno, 22. travnja 1588. godine 30 tona težak brod “Brave” i John White s 15 kolonista i kapetan broda isplovili su na otvoreno more. Zla sreća! Napali su ih francuski gusari i uništili svu robu koju su prevozili kolonistima. John White je bio ranjen, kapetan je bio ubijen, onesposobljeni brod “Brave” vratio se u London.

19. srpnja 1588, ujutro, španjolska nepobjediva mornarica zauzela je položaje na otvorenom moru: 130 ratnih brodova, 20,000 vojnika, 8,350 mornara i 2,630 topova. Svijet nije nikada prije vidio tako veliku pomorsku silu. Shvativši da se engleski brodovi ne mogu suprotstaviti španjolskim, Sir Raleigh nagovara kraljicu da usavrši englesku flotu. Kraljica odobrava njegov prijedlog, engleska mornarica je transformirana u bržu vojnu mornaricu. Engleska mornarica je izvojevala trijumfalnu pobjedu!: uništeno je 55 španjolskih galija, Španjolska je izgubila više od pola svoje vojske. Kraljičin trijumf bio je potpun.

V – Povratak Johna White na otok Roanoke i “izgubljena kolonija” :

Iduće dvije godine John White nije uspio iznajmiti brodove za pomoć skoro zaboravljenim kolonistima u novoj koloniji. Konačno, 20. ožujka 1590. godine John White se popeo na palubu broda “Hopewell”. Ovom španjolskom brodu za istraživanje podvodnog blaga i kapetanu Cocke nije se žurilo na Karipske otoke. Španjolske vlasti doznale su preko španjolskih gusara da se John White vraća u novu koloniju i da “Hopewell” tjera gusare u bijeg. Kod Jamaice su uslijedile borbe između “Hopewella” i galija španjolskih gusara koje je potpomagala španjolska mornarica. Španjolski gusari su pretrpjeli velike gubitke.

Tek 1. kolovoza “Hopewell” je uplovio u vode Hatterasa. Jedini znak života bio je požar u jednoj obližnjoj šumi. Međutim, ispostavilo se da je munja prouzrokovala požar. Nigdje traga ljudskim bićima. Nakon velikih poteškoća u plovidbi kroz plitke vode i kroz bure na moru u kojima je izginula većina mornara, John White i njegova posada s novim kolonistima stigli su do otoka Roanoke. Nitko ih nije dočekao. “Izgubljenoj koloniji”, u kojoj je bila i Virginia Dare, unuka Johna White i prvo englesko dijete rođeno u prvoj engleskoj koloniji u Americi, nije bilo ni traga ni glasa.

Na pješčanoj obali otoka Roanoke John White je naišao na jednu slomljenu dasku otrgnutu sa vrata razrušene kuće, u koju je bilo urezano velikim slovima CRO. Nedugo iza toga, u jednoj šumi, naišao je na razrušeno naselje i na drvo u koje je bila urezana riječ CROATOAN (CROATAN). Nigdje urezanog križa. Znači kolonisti nisu bili napadnuti. Konačno, kolonisti iz izgubljene kolonije su živi! John White se radovao. Croatoan je bio otok na kojem se Manteo rodio. Ljudi iz Manteovog  naroda bili su mu prijatelji. Zašto ga nisu čekali? Kuda su otišli? Jesu li još živi? Sjetio se da su pred njegov odlazak u Englesku kolonisti govorili da će možda krenuti 50 milja u unutrašnjost na kopno, a ne uz obalu do otoka Croatoan…

Ushićen i istovremeno pun bojazni, John White se vratio na “Hopewell”. Mora pronaći “izgubljenu koloniju”. Naišlo je veliko nevrijeme. More se uzburkalo i odnijelo “Hopewell” istočno od otoka Roanoke i od indijanske Secotan zemlje. Konačno, 24. listopada „Hopewell” je uplovio u zaljev Plymouth u Engleskoj. Je li time završena saga o “izgubljenoj koloniji”?

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Croaton Indijanci.

Informacije o nizu :

Niz se sastoji od maraka od 10 Kuna, 20 Kuna, 25 Kuna, 30 Kuna, 40 Kuna, 50 Kuna, 75 Kuna i 90 Kuna.

VI - Epilog :

Prema povijesnim izvorima, u listopadu 1590. godine počelo se „šuškati“ da je kraljičin miljenik Sir Walter Raleigh bio tajno oženjen Elizabetom Throckmorton, jednom od kraljičinih honorarnih sluškinja. To je i potvrđeno u srpnju 1592. godine. Kraljica ih je oboje bacila u zatvor, da bi ih, nakon petogodišnjeg tamnovanja, pustila na slobodu. 1597. godine, šezdesetčetirgodišnja kraljica je primila Raleigha u svoju zaštitu i odobrila mu nova putovanja u potrazi za izgubljenom kolonijom. Sir Raleigh je slao brodovlje u novu koloniju pet puta – na žalost, bezuspješno.

1603. godine umrla je kraljica Elizabeth. Naslijedio ju je novi engleski monarh, škotski kralj James. Neprijatelji Sir Waltera Raleigha proturili su novom kralju vijest da se Raleighu ne može vjerovati. 17. studenog 1603. Raleigh je osuđen prijekim sudom na smrt. Nakon velikih protesta naroda, kralj James je pomilovao Raleigha i osudio ga na doživotnu tamnicu. Tako su i pokušaji Johna White da pronađe svoju izgubljenu obitelj i prvu englesku „izgubljenu koloniju“ u Americi okončani.

1701. godine, dakle punih 114 godina nakon nestanka „izgubljene kolonije”, mjernik John Lawson posjetio je Hatorask Island (danas Hatteras Island) u predjelima naseljenim indijanskim plemenom Secotan. Na njegovo čuđenje, grupa ovih Secotan Indijanaca sivih očiju zametnula je s njim razgovor na engleskom jeziku. Objasnili su mu da su živjeli na otoku Roanoke i da su nekoliko njihovih predaka bili bijelci. Ni u jednom drugom indijanskom plemenu toga vremena nije bilo Indijanaca sivih očiju. Da li to znači da su pojedinci iz “izgubljene kolonije” zaista otišli na Manteov otok Croatoan, kako je mislio John White i da su se u bračnim vezama izmiješali s Indijancima? Ako je Lawson vjerovao u to, imamo i mi Hrvati pravo vjerovati isto.

Ovom autoru nije cilj tvrditi da je netko ili nešto u toj izgubljenoj koloniji bio ili bilo vezano za naš hrvatski narod. Ovom autoru su pjesništvo i povijest prva ljubav još iz studentskih dana na Pedagoškoj akademiji u Osijeku i Chicago sveučilištu u Chicagu. Cilj pisanja ovoga eseja je uputiti na neke povijesne činjenice i na neke povijesne mogućnosti u usmenoj i pismenoj predaji o “izgubljenoj koloniji”.

O značaju riječi Croatoan (Croatan) za naš hrvatski narod pisano je svojevremeno u hrvatskom iseljeničkom časopisu Matica u Zagrebu. Ako se ovaj autor ne vara, i u Zajedničaru je ranijih godina pisano nakratko o tome. Sreća naša pa je u svijetu pisano na tu temu već 420 godina.

Pojedini kolonisti, kao na pr. Ralph Lane, bi sigurno mogli biti krivi za osvetu miroljubivih Secotan Indijanaca nad kolonistima. Možda su Indijanci zarobili koloniste i krili ih kao robove. Dvorska spletkarenja na dvoru kraljice Elizabethe u Engleskoj sigurno nisu pomogla kolonistima. Simon Fernandez, kao portugalski moreplovac mogao je imati pregršt razloga da radi protiv Engleza i kolonista. Španjolsko-engleski rat je sigurno naštetio naporima da se pronađu izgubljeni kolonisti. Čak i nevrijeme na otvorenom moru nije išlo u prilog ekspedicijama i pronalasku izgubljenih kolonista.

Ipak, ovaj autor sam sebi postavlja pitanja…

Ako se dvadeset godina iza nestanka kolonista širila vijest da je duboko u unutrašnjosti na kopnu postojala nova engleska kolonija Jamestown i da su tu koloniju sačinjavali nekadašnji zarobljeni Englezi, zašto to ne bismo mogli i povjerovati.

Napisani su i eseji o pronađenom zlatnom prstenu na području navedenih Secotan otočja, kakve su nosili engleski dvorski dužnosnici i istaknuti engleski moreplovci u vrijeme John White ekspedicije. Dakle, priča o prvoj engleskoj “izgubljenoj koloniji” nije izmišljena.

Ovoga autora posebno zanimaju povijesne činjenice o postojbini Indijanca prevoditelja, Mantea. Otok Croatoan je današnji otok Hatteras Island. Mi Hrvati pouzdano znamo da su se Hrvati iseljavali sa dalmatinskih otoka i iz dalmatinskih i primorskih gradova još u vremena Kolumbovih otkrića. U čijim su službama oni mogli biti u pomorskim putovanjima – u službi Talijana, Španjolaca, Portugalaca, Francuza, Engleza? Ako je to moguće, zašto onda ne bi bilo moguće da su prvi Hrvati došli u Novi Svijet sa Španjolcima i Portugalcima koji su se prvi zaustavljali na istočnim i južnim obalama Amerike? Zašto ne bi bilo moguće da su se to Hrvati izmiješali s Indijancima i prihvatili njihov način života?

Indijanac Manteo je u tragičnoj povijesnoj priči izuzetan poznavatelj engleskog jezika, a moguće i drugih jezika. On je očigledno pismen Indijanac o čijoj boji očiju, na žalost, nitko ne govori. Od koga je taj simpatični “Indijanac“ Manteo, po Hrvatima možda imenovan Mate, a na indijanskom jeziku izgovoreno Manteo, primio sve to znanje, kada se ne bilježi od ranije grupni kolonizatorski život bijelaca u tom kraju ove zemlje? Ime otoka na kojem se on rodio je Croatoan (Croatan), njegov narod Croatoans (Croatans) je gostoljubiv i miroljubiv narod koji prijateljuje s američkim Indijancima i narod koji je, moguće, mješavina Hrvata i Indijanaca (autor). Na njegovom otoku i u okolišu raste šuma cedrovina (cedar), na njegovom otoku uspijeva vinova loza od čijeg se grožđa pravi izvrsno vino. Zvuči i miriši podosta na naš dalmatinski, primorski i jadranski otočki trs i na naša dalmatinska, primorska i jadranska otočka vina. Najbolja vina u Americi, i na istočnoj i na zapadnoj obali proizvode ljudi hrvatskog podrijetla, u tome nema dvojbe, to je već odavno dokazano. Usput, zlatna groznica i selidbe kolonizatora iz istočnih krajeva Amerike u zapadne krajeve Amerike uslijedile su tek krajem 18. stoljeća i u 19. stoljeću.

Čak i ime prve engleske bebe u prvoj engleskoj koloniji u Americi, Virginia Dare, nosi u sebi enigmu. Je li prezime Dare izvedeno od imena Dara ili od engleskog glagola to dare (usuditi se, usuđivati se)? U životnoj praksi u današnjoj Americi i u svijetu na engleskom se prenose obiteljska obilježja hrvatskih iseljenika, kao na pr. John Covich Zore (Zorin); Lucia Mosor Mare i sl. Tko može garantirati da i prezime Dare nije hrvatskog porijekla i asimilirano u prezime na engleskom jeziku?

Kratica CRO mogla bi se uzeti za dezinformaciju jer korijen mnogih riječi na raznim jezicima, posebice na latinskom i engleskom, započinje sa CRO i kao takva često se krivo tumači. Riječ Croatoan (Croatan) međutim je finalno latinski oformljena i, prema Johnu White, ispisana neukom rukom riječ na engleskom jeziku – njemačkom goticom! U prošlom stoljeću bilo je pokušaja da se potvrdi mjesto sahranjivanja članova izgubljene kolonije uz pomoć kamenja na kojem je bilo uklesano ime tih kolonista. Dokazano je da su svi tekstovi bili ispisani američkom latinicom, umjesto njemačkom goticom, kako je John White svojevremeno opisao u svojim pismima urezanu riječ CROATOAN (CROATAN), umjesto CROATIAN.

Bilo kako bilo, za naš hrvatski narod je od velikog značaja da se ovaj povijesni detalj iz najzagonetnije američke prošlosti (povijesti) ne zaboravi i da se knjiga o riječi CROATOAN (CROATAN/CROATIAN) zaklopi tek onda kada se na naučnoj osnovi dokaže istina o tragediji prve engleske kolonije u Americi i o porijeklu riječi CROATOAN (CROATAN) na američkom otoku Croatoan, danas Hatteras.

Eterovich, Adam S. : Croatia and Croatians at the Lost Colony, 1585-1590 / San Carlos (California) : Ragusan Press, 2003.

Adam S. Eterovich, između ostalog, već desetljećima iz svoje kalifornijske perspektive kao rijetko tko istražuje hrvatske korijene u Americi i šire, te nas redovito daruje svojim knjigama. Pred nama je njegova najnovija knjiga na engleskom jeziku (Hrvatska i Hrvati u izgubljenoj koloniji" o hrvatskim korijenima među američkim Indijancima, posebice onima koji i danas nose ime Croatan-Indijanci.

Na oko stotinu i šezdeset stranica Eterovich nas obasipa zanimljivim podacima o prvim hrvatskim moreplovcima koji su doprli do Sjeverne Amerike. Već više stoljeća najrazličitiji stručnjaci pokušavaju dokučiti korijene nekih neobičnosti među nekim plemenima sjevernoameričkih Indijanaca. Priča počinje pojmom “izgubljena kolonija” i na ogromnom stablu urezanim imenom „Croatoan“ (koje nalazimo čak i u “Encyclopaedia Brittanica" u području današnje Sjeverne Karoline, a koje su pronašli i zabilježili engleski kolonizatori Sjeverne Amerike u 16. stoljeću.

Za buduće istraživače svakako su izazovne brojne značajke posebice kod Croatan i Algonquin Indijanaca, koje ih povezuju s Hrvatskom, Dalmacijom i Dubrovnikom. Primjeri spadaju u prave kuriozitete, ali svakako zaslužuju da im se netko ne samo pionirski, nego temeljito i znanstveno posveti. Tako su jedino ti Indijanci u Americi uzgajali vinovu lozu, jedino su oni mješanci s bijelcima "mediteranskog tipa", što i oni sami po predaji i danas ponavljaju. Jedino je kod njih tradicionalno osobno ime Ma(n)te. Do danas je sačuvano dvadesetak toponima s obveznom početnom riječi Croatoan ili Croatan (šume, jezera, mjesta, otoci, parkovi, zaravni i sl.). Osim toga, Eterovich upozorava na desetine drugih riječi koje uopće ne sliče indijanskim, već hrvatskim, primjerice: vrijeme je sat, izvor ili rijeka je potomak, zaravan koja je ravna i bez trave naziva se i izgovara pokošen, riba ili mjesto gdje se ribari je riba-kon, a što se tiče same riječi Croatan, stručnjaci upozoravaju da je nalaze u Algonquin Indijanaca, ali je zanimljivo da inače u njihovom jeziku ni u jednoj drugoj riječi nemaju glasove CR ili KR.

Eterovich također navodi cijeli niz primjera prisutnosti hrvatskih mornara na dubrovačkim i stranim brodovima, a koji su dolazili u kontakt s dotičnim dijelom svijeta. Tako su bez dvojbe prije, za vrijeme i nakon otkrića Amerike, sve od 1300. do 1700. godine mnogi hrvatski mornari sudjelovali na putovanjima prema sjevernoameričkom kontinentu, a što je vidljivo, navodi Eterovich, iz brojnih madžarskih, venecijanskih, turskih, dubrovačkih i drugih arhiva i dokumenata. Vrlo su zanimljivi i još za istraživanje otvoreni brojni podaci koje navodi Eterovich, kao onaj da se današnja „The New England Coast“ prije zvala „New Dalmatia“, da su glasoviti engleski voditelj ekspedicije Sir Walter Raleigh i naš Dubrovčanin Nikola Gozi-Guchetich zajednički vijećali u Londonu 1585. godine o predstojećem putu prema Americi itd.

Knjizi se možda može prigovoriti da je mogla biti bolje sistematizirana i opremljena znanstvenim aparatom, ali bez obzira na to, zaslužuje da je se prouči i svakako prevede na hrvatski jezik. Sigurno bi potakla daljnja istraživanja, jer hrvatski mornari su masovno ostavili tragove koji i danas traju među dijelom američkih Indijanaca, i vrijeme je da se znanstveno istraži kada, kako i u kojoj mjeri. Na tom polju antropolozi, povjesničari, ali i genetičari i drugi stručnjaci imaju zanimljiv posao pred sobom. Posebice kad znamo da se u ovakve svrhe danas mogu uspješno provoditi DNA i slične analize.

Literatura :

- K.I. Blu : Lumbee. Handbook of North American Indians vol. 14: 278-295, Smithsonian Institution, Washington 2004

- B. Fell : Saga America. U.S. Academy of Sciences and Arts & Harward University, Harward 1980

- A.S. Eterovich : Croatia and Croatians, and the Lost Colony. Ragusan Press, San Carlos, 2003

- T. Hariot, J. White, J. Lawson : A vocabulary of Roanoke. Evolution Publishing, Merchantville 1999

- Th. Ross : American Indians in North Carolina. Karo Hollow Press, South Pines 1999

- G.M. Sider : Lumbee Indian histories. Cambridge University Press, Cambridge 1993

- S.B. Weeks : The lost colony of Roanoke, its fate and survival. Knickbocker Press, New York 1891

Internet radio “Krugoval” :

 

[ Program ]

Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :

Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.

[ Download ]

Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!

Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.

[ Pročitaj intervju ovdje ]

Novo u dućanu :

Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u sešt različitih metala.

[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]

Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.

[ Kupi ovdje ]

Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan 29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :

[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]

Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!

Jeste li čuli za ĐOJLENJE?

Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti postali svečenici u srpskoj crkvi.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!

Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!

Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije : i to SAMOVOLJNO!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!

Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :

Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić (inače sluga četnika) se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :

Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!

Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!

Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?

Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i suge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je tokao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.

[ Članak ] [ Sve teme ]

Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!

Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?

Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “režim”, “marijonetska država” itd. kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili ne?

[ Članak ] [ Sve teme ]

Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) sole pamet na društvenim mrežama :

Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao navodno oni nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare. Istina će ih jebe kao 500 godina Turci!

[ Članak ] [ Sve teme ]

Dokaz : Na austro-ugarskim kratama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!

Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-istočnjaka. To je dokaz da je tada postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva a nikakva srpska!

[ Članak ] [ Sve teme ]