|
|
|
|
|
|
Čija je očuvana kruna starija? Hrvatska ili srpska?
|
|
|
|
|
|
|
|
Zbog četničkog negiranja Hrvatskoga Kraljevstva i zbog četničke tvrdnje da takozvani Srbi imaju stariju krunu smo usporedili jednu i drugu.
Srbi se opet debelo prosrali!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi slavili 1925 godine 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva!
|
|
|
|
|
|
|
|
Ovo četnički lažovi, mitomani, primitivci i manipulatori zaboravljaju : u srpsko dominiranoj kraljevini SHS su slavili 1925. godine 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kip srpskog kralja i vrhovnog četnika Aleksandra I. u Vrbniku na hrvatskim otoku Krku!
|
|
|
|
|
|
|
|
Zamislite : u Vrbniku na hrvatskom otoku Krku na terasi restorana “Konobla Placa” su postavili kip srpskog kralja, vhovnog četnika i diktatora Alexandra I. Karađorđevića!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića da je Srbima laž u samom biću?
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici vole tvrditi da nema tih za njih nepovoljni opisa “srpskog Goethea” Dobrice Ćosića da je laž u samom biću Srba. Zabavili smo se sa tim tvrdnjama i dokazali da toga i tekako ima.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Genetika ne laže!
|
|
|
|
|
|
|
|
Najveći svijetski laboratorij u Kanadi je potvrdio sa su Bošnjaci, Crnogorci ali i takozvani bosanski Srbi genetski Hrvati :
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Univerzitete Beograd potvrdili : Srbi su genetski Turci!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski genetičari iz Instituta Vinča u Univerziteti Begorad su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici takozvanih Srba!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Skandal : Srbi ukrali 4 C i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo skandal : Srbi ukrali svoj grb i dvog dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos i lažu da se taj “srpski” grb nalazi u gradu njemačkim Dresdenu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska ludost oko Dubrovnika :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pravoslavlje (a sa tim i svetosavska sekta) je u Dubrovniku bilo zabranjeno a četnici lažu da on je bio “srpski grad”. To temelje na djelovanje izmišljeni “Srba katolika”, koji su se pojavili krajem 19. stoljeća.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Popis stanovništva u Austro-Ugarskoj iz 1851. godine :
NEMA Srba u Dalmaciji!
|
|
|
|
|
|
|
|
U Dalmaciji - pa tako i u Dubrovniku - ne živi niti jedan takozvani “Srbin”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi ubili 80.000 Židova i prepisali žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnici taje činjenicu da su pobili
80.000 Židova i jedan dio Roma i prepisali te žrtve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Navodni anti-hrvatski natpis u Magdeburgu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prema popisu stanovništva iz 1931 i 1948 godine : 1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge četničke brade!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Vjekovne laži takozvane “Srpske Pravoslavne Crkve”!
|
|
|
|
|
|
|
|
”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade (i na kraju još i debelo slaže)!”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Jugo-srpska laž o takozvanim “srpskim” jeziku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Istaknuta srpska orijentalistica Olga Zirojević : “Može se reći da je srpski mješavina hrvatskog dialekta koje se je govorio u najjužnijem dijelu Crvene Hrvatske te turskog jezika.”
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Totalni poraz četnika na Ljevča polju!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četnika; nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika a četnički emigranti su tu bitku nazivali "drugim Kosovom".
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska “inteligencija” najniža u Evropi :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpska neinteligencija se najviše može vidjeti u njihovim komentarima na društvenim mrežama. Dali ste znali da su takozvani Srbi među najneinteligentnim narodima Evrope?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dosta laži krivoslavne nesveto-savske četničke SrBANDE :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnički lažovi ne znaju od muke što bi i nazivaju Oluju etničko čišćenje ili zločinom, a sami su dali nalog da se srpski okupator povuće.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Referendum : “SAO Krajina” je primila ustav Srbije!!!
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto Srbija nije nikad zabranila referendum takozvane SAO Krajine i primjenu Ustava i zakone Srbije, je Srbija faktički odobrila priključenje SAO Krajine Srbiji.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o Sir Arthuru Clarku :
|
|
|
|
|
|
|
|
Balkanski neoprani četnički ološ neprestano laže o Hrvatima. Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke, poznat po Science-Fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje. Otkrili smo i tu tipičnu četničku laž.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi lažu da Hrvatske nema na povijesnim kartama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama. Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali. Dokazat ćemo primitivnim četnicima da se Kraljevina Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da četnici opet i kao uvijek lažu.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Četnička SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik :
sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla”!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Otkrivena laž da su Srbi nastali od Sorba (lužički “Srba”)!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" tvrde da su Srbi nastali od Sorba (ili nekad i obrnuto)! Otkrivamo tu za Srbe sramotnu laž i dokazivamo da Srbi nemaju niti genetski, vjerski niti veksiloški nešto sa Sorbima a nebi ih niti razumjeli!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali je takozvana “Srpska Pravoslavna Crkva” crkva ili samo sekta unutar pravoslavlja?
|
|
|
|
|
|
|
|
Problem takozvane srpske “crkve” (SPC) je da nju za vrijeme (Ne)Svetog Save druge pravoslavne crkve nisu htjele priznati kao niti 1920 godine, znaći da je nelegalna sekta?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srbi uništili grob hrvatskog kneza Branimira :
|
|
|
|
|
|
|
|
Dokazano : nakon što je Fra Lujo Marun našao sarkofag kneza Branimira u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina je lokalni krivoslavna nesveto-savska turska četnička SrBANDA preko noći uništila njegov sarkofag i kosti.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kraljevina Hrvatska i Slavonija
137 godina prije Kraljevine Srbije!
|
|
|
|
|
|
|
|
Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina. I ako je Hrvatska od 925. godine postala kraljevina konstantno do 1918 godine, ćemo uzeti 1745. godinu kad se je Kraljevina Hrvatska spojila sa Kraljevinom Slavonijom kao dvojna kraljevina : to znaći da je Srbija tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske i Slavonije (kasnije sa Dalmacijom) postala opet kraljevina!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kako su se uvukle odvratne srpske riječi kroz 100 godina srpske okupacije u hrvatski jezik!
|
|
|
|
|
|
|
|
Dosta odvratne (br)ekavice koja se je uvukla u hrvatski jezik!
Hrvatsko Ognjište traži da de izbace te srpske riječi iz hrvatskog jezika!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
I opet su se Srbi debelo prosrali : na kraju im ostaje od takozvane “istorije” samo bijeda i jad!
|
|
|
|
|
|
|
|
Da malo pogledamo tko ima stariji grb, tko ima stariju očuvanu zastavu, tko ima stariju očuvanu krunu, tko se može prije naći na zemaljskim kartama iz doba i tko ima stariju kraljevinu?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
“Gostinska obljuba” :
barbarski običaj kod Srba!
|
|
|
|
|
|
|
|
"Gostinska obljuba" je uz "šetanje srpskih opanaka" (gdje su Turci jebali srpske žene i srpske kćeri srpskih domaćina dok su oni morali hodati u svojim opancima oko svoje kuće), "džoljenje" (Srbija je plačala novac srpskim pederima/gejevima da budu ljubavnici Turcima) i "lapot" (gdje su Srbi nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu) jedna od najgrozniji običaja Srba.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dali ste čuli za “snohačenje”, seksualni odnos srpski snaja sa srpskim svekrvom?
|
|
|
|
|
|
|
|
Seksualni perverzija između članova srpski obitelji je stoljetna srpska tradicija. Pročitajte sve o “snohačenju”, “strndžanju”, “sororatu”, “leviratu”, “mnogoženstvu” i “kolektivnom
seksu”.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
|
|
Da vidimo tko je imao nešto prije : Hrvati ili takozvani Srbi?
|
|
|
|
1. : Grb :
|
|
|
|
|
Lijevo :
Misal bana Pribine (Biblija vulgata) iz grada Pal Urbis na Mala Bala Donu ( Balaton ) zabranom biskupa u Salzburgu nije tiskana glagoljicom.
Misal bana Pribine je tiskana 830. godine na kojim se vidi ne samo hrvatski grb nego i hrvatski troplet.
I ako je grb okrugli se vidi da bi bio u kvadratu da bi počeo sa prvim bijelim poljem : 1111 godina prije Nezavisne Države Hrvatske.
To je noćna mora za takozvane Srbe.
|
|
|
|
|
|
A sad da pogledamo najstariji srpski grb : dvoglavnog orla ili 4C.
U tim slučaju dvoglavni orao - kojeg su takozvani Srbi ukrali od bizantske obitelji Palaiologos - potječe još iz doba Stefana Nemanje, a najstarija freska koja ga prikazuje se nalazi u crkvi Svetog apostola Petra na Limu, gde je humski knez Miroslav prikazan u odjeći sa crvenim dvoglavim orlovima u krugovima.
Dvoglavi orao se prvi put kod srpske vlastele pojavljuje još u doba Stefana Nemanje, ali potpunu afirmaciju stiče tek u vrijeme cara (Hahahaha) Dušana, koje je nastojao da srpska kraljevina postane pravi nastavljač i obnovitelj Bizantskog carstva. Zbog toga je se on proglasio za cara Srba i Grka, a iz Bizanta je pored već usvojenog dvorskog ceremonijala preuzeo i dvoglavog orla kao simbol carske vlasti s kime je potvrdio da je ukrao tuđe, jer nije imao svoje!
No drobro, nek im bude taj ukradeni grb od 1217. godine, kad je stvorena kraljevina Srbija!
Bilo, kako bilo : hrvatski grb je na ovim području 387 godina stariji od srpskog kojeg su oni ukrali od bizantske obitelji Palaiologos jer nisu imali svoj!
|
|
|
|
|
|
2. : Zastava :
|
|
|
|
|
|
|
|
Zastave Hrvatske i Dalmacije pojavljivale su se na ugarskim krunidbama od 1527. i krunidbe Ferdinanda I. u Stolnom Biogradu. Od 1563. pojavljuje se i zastava Slavonije.
Time se pokazivalo da dijelovi Hrvatske i Slavonije koje nisu okupirali Turci pripadaju Ugarskom Kraljevstvu.
Ovu zastavu konkretno grofov sin, palatin Ladislav Nikola Esterházy, nosio je 16. lipnja 1647. na krunidbi Ferdinanda IV. Ta je zastava najstarija poznata zastava Hrvatske, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein.
|
|
|
|
|
|
Gore : Adresa dvorca Forchenstein : Melinda Esterhazy-Platz 1, 7212 Forchtenstein, Austrija.
|
|
|
|
|
|
Interesantne su sljedeće činjenice :
1. Zašto je Mađar Ladislav Nikola Esterházy nosio zastavu Hrvatske kad po bradatim “istoričarima” i njihovim domaćim tifusarskim crvenim slugama Hrvatska nije bila dio Pacte Convente?
Sama činjenica da je Ladislav Nikola Esterházy nosio zastavu Hrvatske na krunidbi Ferninanda IV. dokaziva hrvatski dio Pacte Convente.
2. Ako pogledamo točno krunu iznad hrvatskog grba se može vidjeti da to nije tipična mađarska kruna Svetog Stjepana.
Mora se zaključiti da je to kruna Hrvatskog Kraljevstva koje je ušlo u Pactu Conventu sa Mađarima.
Sve drugo nije logično i nebi ni lažljivi bradati “istoričari” i njihove domaće tifusarske sluge uspjeli to drugačije protumačti!
Totalni poraz za krivoslavne nesveto-savske lažljive bradate “istoričare” i njihove domaće tifusarske sluge su kroz stoljeća da Hrvatska navodno nije postojala su očuvane zemljopisne karte iz različitih zemalja Evrope iz njihovog doba. Odmah nakon sto se je kratografija razvila sredinom 15. stoljeća se Hrvatsku može naći na tim zemljopisnim kartama iz vremena. [ Pročitaj više ]
A za hrvatski grb se znade u Iranu već oko 1000 prije Krista a za hrvatsko ime u današnjem Iranu se znade već 2500 godina.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
Koja je najstarija očuvana srpska zastava?
|
|
|
|
|
|
Gore : najstarija očuvana srpska zastava iz 1655. godine se nalazi u Austriji u istom dvorvu kao i hrvatska zastava.
Adresa dvorca Forchenstein : Melinda Esterhazy-Platz 1, 7212 Forchtenstein, Austrija.
|
|
|
|
|
|
Najstarija očuvana srpska zastava je iz 1655. godine.
Na procesiji krunidbe cara Leopolda I, nosio je tu zastavu palatin Pavle Esterhazi.
I tu su se krivoslavni nesveto-savski Turci opet debelo prosrali.
Najstarija očuvana hrvatska zastava je 8 godina starija nego najstarija očuvana srpska zastava!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahhahahahahahahaha.
|
|
|
|
|
|
3. : Kruna :
|
|
|
|
Takozvani Srbi ne samo da lažu da Hrvati nisu imali svoju kraljevinu prije 1100 godina, koju su sami slavili 1925te godini u Kraljevii SHS i kasnije u Kraljevini Jugoslaviji i na sječanje na tada 1000 godina hrvatskog kraljevstva još i izdali nekoliko poštanski maraka, knjiga, razglednica, medalija itd. i slavili tu činjenicu i cijele 1925 godine kao okupatori Hrvatske.
Zamilsite!
A danas se prave ludi ... hahahahahahahaha.
No dobro. Inteligencija nije uvijek u istoj mjeri podijelena!
Pogledajte sami komentar krivoslavnog nesveto-savskog Turcina “vgun071” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Mi nebi bili mi da se ne zabavimo malo oko ovakve tvrdnje i već sada se moramo zahvaliti krivoslavnom nesveto-savskom Turčinu “vgun071”.
Najstarija očuvena srpska kruna potjeće iz “davne” 1904 godine.
|
|
|
|
|
|
|
|
Njome je srpski kralj Petar Karađorđević okrunjen u Beogradu za srpskog kralja 21. rujna 1904 godine.
Srpska kruna je izrađena od francuskih draguljara braće Falise.
Koliko je ta srpska kruna "kvalitetna" se vidi na korištenim materijalima. Kako bi se uštedilo zlato uz broncu su korišteni neplemeniti materijali, a na nekim mjestima su koristili samo pozlaćene metale umjesto puno zlato i to i ako Srbija ima rudnike zlata, što Hrvatska na primjer nema.
A da sad malo pogledamo ovu hrvatsku krunu Ljudevita Anžuvinca iz 1380 godine, koju možete vidjeti ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
|
Ona je jedna od tri kruna. Svaka od tih tri kruna predstavlja jedno kraljevsto :
- jednu su dobili Ugari za ugarsko kraljevstvo
- jednu su dobili Poljaci za poljsko kraljevstvo
- jednu su dobili Hrvati za hrvatsko kraljevstvo.
Hrvatska kruna je rađena od zlata, dragog kamenja i perli.
Spada u red najkvalitetnijeg srednovjekovnog zlatarstva, dok je srpska kruna iz 1904 godine prema hrvatskoj kruni u Zadru pravi šund.
Ta hrvatska kruna se čuva u benediktinskom samostanu u Zadru s ostalom hrvatskom regalijom kao na primjer kraljevski plašt iz 11. stoljeća i tako dalje.
Krunu predaje Hrvatskoj tadašnja zena kralja, kraljica Jelisava Anžuvinska-Kotromanić.
Za tu krunu je sama izvela vez u tehnici zlatoveza :
|
|
|
|
|
|
|
|
Tom krunom je za hrvatskog kralja u Zadru okrunjen Ladislav Anžuvinac 5. kolovoza 1403 godine.
Da još jednom pogledamo slike hrvatske krune od čistog zlata i šugave srpske krune od bleha koju po vrijednosti možete sigurno kupiti sličnu u Kauflandu kad tražite igračke za dijecu :
|
|
|
|
|
Lijevo : teška hrvatska kruna od čistog zlata, dragog kamenja i perli iz 1380 godine.
Lijevo : srpska kruna, sa malo čistog zlata i u večini pozlaćena te loše kvalitete iz 1904 godine, pravi šund!
|
|
|
|
|
|
Znaći da je nastarija očuvana hrvatska kruna nevjerovatnih 524 godina starija od najstarije očuvane srpske krune!
Jos jednom hvala krivoslavnom nesveto-savskom Turčinu “vgun071”.
Bez njega nebi došli na ideju da usporedimo krune!
|
|
|
|
|
|
4. : Povijesne karte :
|
|
|
|
Krivoslavni nesveto-savski Turci se prave ludi i tvrde da Hrvatske nije bilo prije 1990 godine na kartama.
Zaboravljaju da je sama Srbija priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je na svim kartama država koje su istu priznali.
Hahahahahahahahahahahahahahaha [ Pročitaj više ].
Dokazat ćemo sad krivoslavcima im da se (Kraljevina) Hrvatska nalazi na nastarijim evropskim kartama i da oni opet (kao uvijek) lažu.
Interesantno je da više puta na karti gdje se nalazi Hrvatska nema Smradije, hahahahahahahahahahahahahahaha.
|
|
|
|
|
|
Gore : Hrvatska se nalazi na karti s imenom “Tabula Rogeriana.” iz 1154. godine kartografa al-Idrisi za Roger II. od Sicilije.
>>> [ Cijela karta ]. [ Video ]
|
|
|
|
|
|
A na kojoj najstarijoj karti se nalazi Srbija?
|
|
|
|
|
|
Gore : Ovo je jedna od najstarijih štampanih karti koja eksplicitno identificira "Servia" (Srbiju) i njene gradove
(Beograd, Kruševac, Sremska Mitrovica, Golubac) u donjem Podunavlju.
Ime karte : "Carta marina" iz 1516 godine Nijemaca Waldseemüllera. >>> [ Cijela karta ].
|
|
|
|
|
|
Totalni poraz krivoslavni nesveto-savski mitomana : Hrvatska spominje na povijesnim kartama nevjerovatnih 362 godina prije Srbije!
>>> Pogledajte [ OVDJE ] puno više povijesni karti na kojima se nalazi Hrvatska (a više puta nema Smradije)!
|
|
|
|
|
|
5. : Kraljevine :
|
|
|
|
Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnički Turci (SrBANDA) kao tipični luzeri povijesti (zato niti nemaju kao teški bradati “istoričari” svoju riječ za “povijest”) negiraju Hrvatsku i ako je ona nacrtana na kartama iz doba koje možete vidjeti i povečati [ OVDJE ].
Najstarija očuvana karta je “Tabula Rogeriana.” iz 1154. godine kartografa al-Idrisi za Roger II. od Sicilije. a oni negiraju Hrvatsku ne samo totalno (zamislite “srpske inteligencije”) nego postojanje Hrvatske još nešto više od 200 godina prije ove karte u 925. godini kad je Hrvatska postala kraljevina.
Njima nije teško Srbiju kao kraljevinu potvrditi 1217. godine a ta se je da država našla na karti "Carta marina" u 1516 godini, znaći 299 godina KASNIJE nego što je Srbija postala kraljevina, ali im je teško priznati Hrvatsku kao kraljevinu koja se je u kraćem vremenu, 229 godina kasnije našla na prvoj povijenoj očuvanoj karti,
|
|
|
|
Pravo je čudo da se takozvani Srbi danas prave ludi i da negiraju postojanje u 2025toj godini 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva kad su sami slavili u okupatorskoj Kraljevini SHS (ali i kasnije u Kraljevini Jugoslaviji) 1925te godine 1000 godina postojanja Hrvatskoga Kraljevstva!
Kraljevina SHS i Kraljevina Jugoslavija je bila veliko-srpska tvorevina, u biti Velika Srbija pod drugim imenima.
Zamislite čuda da su u toj prekrivenoj Velikoj Smradiji Srbi slavili 1000 godina hrvatskog kraljevstva kad su bili okupatori Hrvatske a danas kad su samo nevoljeni susjedi negiraju to isto Hrvatsko Kraljevstvo kojeg su prije 100 godina sami slavili!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha.
Da vidimo malo šta su sve srpski okupatori Hrvatske 1925te godine izdali na sjećanje na 1000 Hrvatskog Kraljevstva :
1. Poštanske marke Kraljevine SHS iz 1925te godine :
|
|
|
|
|
|
|
|
2. Poštanske marke Kraljevine Jugoslavije (pretisci na markama iz 1925te godine) :
|
|
|
|
|
|
|
|
3. Poštanske marke Kraljevine Jugoslavije : pogledajte zelenu 1 + 1 Din. marku gdje se vidi godina 925ta i Kralj Tomislav!
|
|
|
|
|
|
|
|
1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva su slavili i u Beogradu gdje su Srbi postavili kip kralja Tomislava u parlamentu u Beogradu :
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
|
|
|
|
|
|
|
|
Širom kraljevine SHS su slavili 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva, kao sto vidite na slici na primjer u Sarajevu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Za to slavlje u Sarajevu se je tiskala u Velikoj Srbiji sa lažnim imenom “Kraljevina SHS” i poštanka karta.
S istim motivom su tiskani i plakati za proslavu 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva :
|
|
|
|
|
Lijevo : Ova poštanska karta je čak tiskana od Srba osobno, jer su koristili “krunisanja” (srpski) a ne “krunidbe” (hrvatski).
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
Hahahahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahaha.
|
|
|
|
|
|
U toj veliko-srpskoj tvorevini sa lažnim imenom “Kraljevina SHS” je Jugoslavenska Akademija Znanosti I Umjetnosti ili njihove sluge iz “Matice Hrvatske” izdala knjige prigodom 1000 godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski okupatori Hrvatske su odobrili i plakete i relijefe kralja Tomislava prigodom 1000 godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski okupatori Hrvatske su odobrili i medalije kralja Tomislava prigodom 1000 godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.
Ovo je samo jedan primjer :
|
|
|
|
|
|
|
|
Svuda su se pojavile i spomen ploče od kojih su neke koje do danas očuvane :
|
|
|
|
|
|
|
|
Proslava 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine bila je glavni poticaj ideji o podizanju spomenika prvom hrvatskom kralju, Tomislavu.
Inicijator ideje bio je zagrebački odvjetnik dr. Milan Dečak, koji osniva Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu te preko njega počinje prikupljati sredstva za njegovu izradu.
Odbor je službeno osnovan još 1924. godine, a 1925. aktivirani su svi odjeli odbora (umjetnički, novinarski, financijski, gospojinski), objavljen je Pravilnik i započinje realizacija svega što je do tada zamišljeno.
Na čelo umjetničkog odbora postavljen je Robert Frangeš Mihanović, kojemu je i dodijeljena uloga autora spomenika.
Frangeš je spomenik zamislio na južnoj strani nekadašnjeg Trga I. ispred Glavnog kolodvora u Zagrebu, na istome mjestu gdje je 1905. Viktor Kovačić zamislio sjedeću skulpturu cara Franje Josipa I.
Pozitivna politička atmosferazbog proslave 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva pretočena je i u pozitivnu atmosferu Odbora, pa je već 31. 12. 1925. uz svečanu ceremoniju posvećen i u riznici zagrebačke katedrale pohranjen temeljni kamen spomenika.
Ideja o podizanju spomenika podržana je i u medijima te su sve češći novinski članci koji ističu hrvatsku prošlost i nedovoljnu prisutnost važnih osoba iz hrvatske povijesti u imenima naših ulica i trgova.
Tako je 1927. godine Trg I. u očekivanju spomenika preimenovan u Trg kralja Tomislava. Iste godine i Odbor je pretvoren u Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu.
Kako su na početku novčani prilozi drugih gradova, prigodnih svečanosti i pojedinaca bili visoki, činilo se da će spomenik biti postavljen u kratkom roku, ali prilike se ubrzo mijenjaju.
Uz manje pompe nego prijašnjih godina, Robert Frangeš Mihanović 1930. godine dovršio je sadreni model koji je trebalo odliti u broncu, a uz to trebalo je izraditi i postolje.
Okupatorski srpski kralj Aleksandar I. darovao je za lijevanje 5.000 kg topovske bronce, što je uz do tada prikupljena sredstva trebalo biti dovoljno za njegovo lijevanje.
Lijevanje 6 m visokog spomenika u 26 dijelova izveo je Zvonimir Oblak u svojoj ljevaonici na Savskoj cesti 170.
Iako je lijevanje premašilo predviđeni proračun, brončani spomenik dovršen je 1933. godine.
Spomenik je 1935. godine bio izložen u autorovu ateljeu u Rokovu perivoju, gdje ga je vidjelo oko 3.500 ljudi.
U tom trenu za njegovo postavljanje nedostajalo je još samo postolje i činilo se da se realizacija približava kraju, ali prave komplikacije tek su počele.
Prvo se 1938. godine u pitanje dovodi mjesto postavljanja spomenika s prijedlozima da se on smjesti na sredinu trga ili pak na Svačićev trg.
Milan Dečak u više se navrata pozivao na projekt Viktora Kovačića prema kojem je spomenik Franji Josipu I. trebao biti postavljen na južnom dijelu trga ističući da se radi o velikom spomeniku koji bi trebao biti vidljiv i sa Starčevićeva trga i iz Mihanovićeve ulice.
Revitalizira se i ideja o osnivanju Milenijskog muzeja, koji bi bio smješten u Umjetničkom paviljonu, ali i uređenje cijelog trga u čijoj bi se sredini postavio kip Croatije.
Na taj način zamišljen je Forum Croatorum, koji je trebao biti svojevrsni memorijalni prostor hrvatskog naroda.
Trg je trebao biti okružen spomenicima zaslužnih Hrvata s kipom Croatije kao središnjom figurom, flankiran na sjeveru Milenijskim muzejem, a na jugu spomenikom Tomislavu.
Nakon smrti Frangeša Mihanovića 12. siječnja 1940., arhitekt Bruno Bauer nastavlja s radom na projektu izgradnje postolja uz kritike i negodovanje javnosti.
Osim samog položaja skulpture, govori se i o pitanju originalnosti spomenika te list Večer navodi da je Frangešov spomenik plagijat budimpeštanskog spomenika kralju Stjepanu autora Barnabasda Buzya, iako je Frangešov spomenik nastao ranije.
Banska je vlast 1940. konačno utvrdila da se spomenik postavi na današnjoj lokaciji, uz ponovne pokušaje izmjene odluke. Iako je 1942. postolje dovršeno, spomenik i dalje nije postavljen na svoje mjesto, a 1945. na njega je montirana partizanska zvijezda.
U listopadu 1947. spomenik kralju Tomislavu konačno je postavljen na svoje mjesto, okrenut prema jugu.
Postavljen je samo jedan Frangešov reljef koji je ubrzo zamijenjen reljefima I. Sabolića i Ž. Janeša.
|
|
|
|
|
|
|
|
Znaći da se je nakon srpsko dominirane Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije koje ništa nisu drugo bile nego lažna imena za Veliku Srbiju se je i u trećoj lažnoj Velikoj Srbiji - ovaj put u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji - i u njoj slavilo Kralja Tomislava!
|
|
|
|
I u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji - lažnoj komunističkoj Velikoj Srbiji - su izdali 1965te godine kovanicu u srebru i zlatu Kralju Tomislavu.
|
|
|
|
|
|
|
|
A danas se krivoslavni nesveto-savski Turci prave ludi i negiraju postojanje Hrvatskoga Kraljevstva.
Hahahahahahahahahahahahahahahahahhahahaahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahhahahahahahaha.
Možda srpski akademik Dobrica Ćosić najbolje može objasniti zašto takozvani Srbi “zaboravljaju” kako su od 1925te godine pa na dalje slavili 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva?
|
|
|
|
|
|
I tu su se nesveto-savski sektaši debelo prosrali : Hrvatska je bila 292. godine kraljevina prije Srbije!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahhahahaahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahhahahahahahaha.
|
|
|
|
Kako i zašto onda krivoslavni nesveto-savski Turci negiraju postojanje Hrvatske kraljevine kojoj su 1925te sami slavili 1000 godišnjicu postojanja?
Tu ima različtih razloga ali ova dva su najbrojnija :
a. Srbi : Hrvatska kraljevina iz 925te godine je mit jer nema nikakvih dokaza :
Iako se Hrvatska priprema svečano obilježiti 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva na temelju prvog tituliranja jednoga hrvatskog vladara naslovom rex u papinim pismima datiranim 925. godinom, ipak se kroz medije, popularnu pa i znanstvenu literaturu nazire tračak skepse ponavljanjem i nepotrebnim isticanjem da nema dovoljno pouzdanih pisanih podataka o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Kao da ih o drugim ranosrednjovjekovnim vladarima ima više! O nekima na svu sreću ima na kamenu zapisanih egzaktnih podataka o naslovima, godini vladanja i to su povijesna vrela prvoga reda. No, ipak su neki samo navedeni u (ne)pouzdanim narativnim spisima ili diplomatičkim dokumentima. Sve podatke se provjerava metodologijom primijenjenoj u svim historiografijama, dakle kritikom diplomatičkih spisa, ali i tumačenjem narativnih djela koja čuvaju memoriju na suvremene, ali i starije povijesne događaje.
Za kralja Tomislava posebno se naglašava da njegovo ime nije sačuvano upisano na kamenu. Sedamdesetih se godina u želji da ga se sigurno posvjedoči epigrafom pojavio pokušaj da se na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana Tvrdakova koji su tadašnji arheolozi datirali u X. st. »pročita« u nejasnim slovima ime kralja Tomislava. No, taj prijedlog povjesničara umjetnosti prof. Željka Jiroušeka nije prošao znanstvenu verifikaciju, a sarkofag s epitafom pripadao bi nadbiskupu Ivanu, Splićaninu, kako piše na natpisu. Na sličan način Toma Arhiđakon navodi u kronotaksi nadbiskupa Ivana, rođenog u Splitu, kao prethodnika nadbiskupa Lovre i tako ga datira u drugu polovicu XI. st.
Povjesničari su najviše pozornosti usmjerili prema skupini dokumenata diplomatičkog značaja u kojima se spominje 925. godine hrvatski kralj Tomislav kao jedan od presudnih sudionika uspostave salonitanske/splitske metropolije. Ti dokumenti temeljni su dokaz da se Hrvatska Kneževina transformirala u Hrvatsko Kraljevstvo. Također se slika o Hrvatskoj u doba kralja Tomislava stječe i iz narativnih spisa, suvremenih i kasnijih.
O kralju Tomislavu svjedoče pisma papinske kancelarije koja su diplomatičkom analizom utemeljenoj u ovom slučaju i na analogiji i navođenju više drugih databilnih podataka i osoba provjerljiva. Potkraj XVI. st. nastao je spis koji je u historiografiju ušao pod naslovom Historia Salonitana Maior.
Najvećim dijelom njegov sadržaj je kompilacija nekoliko poglavlja identičnih onima iz Salonitanske povijesti (Historia Salonitana /HS/) Tome Arhiđakona (1200–1268). Daniele Farlati (1690–1773), talijanski isusovac i crkveni povjesničar, autor opsežnog djela o crkvenoj povijesti Ilirika (Illyricum sacrum), nazvao je taj spis Historia Salonitana Maior (HSM) i smatrao je da je Toma Arhiđakon njegov autor, što nije prihvaćeno u znanstvenoj literaturi. Uz izabrana Tomina poglavlja kompilator je umetnuo zaključke salonitansko-splitskih crkvenih sabora s papinim pismima iz VI., X. i XII. st., epitaf kralja Zvonimira i još nekoliko isprava. Najveću su pozornost privukli primjerci HSM upravo zbog te iznimno važne dokumentarne građe sačuvane samo u njima, pa je historiografija – osim o odnosu spisa HS i HSM – najviše raspravljala o vjerodostojnosti umetnutih dokumenata.
Raspravu o vjerodostojnosti HSM potaknuo je »otac« hrvatske historiografije Ivan Lučić-Lucius (1604–1679), koji je spis proglasio izmišljenim, dok je D. Farlati dokumente smatrao vjerodostojnim pobijajući Lučićevo mišljenje argumentima da se vrijeme, sve osobe i sve njihove veze podudaraju odnosno da se međusobno slažu.
Franjo Rački (1828–1894), otac moderne hrvatske historiografije, iznosi mišljenje da je sadržaj saborskih akata vjerodostojan, ali da su poslije prerađeni. Njegovu se mišljenju priklonio i Ferdo Šišić (1869–1940), ali i suvremena hrvatska historiografija (T. Raukar i dr.).
Nakon mišljenja eminentnih znanstvenika zaključeno je da se hrvatski vladar Tomislav prvi put 925. godine pojavljuje s naslovom kralj (rex) u pismima pape Ivana X. (914–928) i time je opravdano 2025. obilježiti tu obljetnicu kao jedan od temelja hrvatske državnosti.
Skupina spisa iz razdoblja 925–928. godine sadrži šest dokumenata. Tri su pisma pape Ivana X., jedno je pape Leona (928–929), između kojih su zapisani zaključci I. i II. splitskoga crkvenog sabora. Oni su sadržajna cjelina i prate proces uspostave salonitanske/splitske metropolitanske crkve u Splitu u okviru Rimske crkve i – očito – uz suglasnost hrvatskoga kralja.
Proces zabilježen u papinim pismima i zaključcima splitskih sabora trajao je oko tri godine i završio je činom predaje palija splitskom metropolitu Ivanu. Da je taj eminentno politički čin zahtijevao vrijeme pripreme i povoljne crkveno-povijesne okolnosti potvrđuju otprije poznata pisma pape Ivana VIII. (872–882) iz vremena kneza Branimira (879–892) iz kojih se može iščitati tendencija ninskog biskupa Teodozija da obnovi salonitansku crkvenu organizaciju u Splitu. Prelazak biskupa Teodozija na salonitansku stolicu u Splitu potvrđuju sačuvani šturi, ali pouzdani podatci u pismima pape Stjepana VI. (885–891). Iz jednih i drugih papinih pisama i saborskih zaključaka naslućuje se da se tijek uspostave salonitanske/splitske metropolije odvijao kroz više etapa. Za potpunu rekonstrukciju događaja, od biskupa Teodozija do splitskih sabora 925–928. godine, nema dovoljno vrela. Ipak, slijedeći sadržaj poznatih nam dokumenata može se shvatiti pozadina uspostave salonitanske/splitske metropolije s čvrstim političkim implikacijama u kojima su glavni protagonisti osim splitskog nadbiskupa Ivana papa Ivan X. i hrvatski kralj Tomislav.
Među šest dokumenata u HSM najveću pozornost privlače dva pisma pape Ivana X. u kojima se spominje Tomislav kao kralj (rex).
Prvo se pismo datira oko 925. godine po pontifikatu pape Ivana X. koji je posvećen u ožujku 914. i trajao je do lipnja 928. godine. Ono je upućeno salonitanskom (splitskom) nadbiskupu Ivanu i njegovim sufraganima. Papa kori splitskog nadbiskupa da nije izvršio obvezu posjetiti Apostolsku Stolicu. Budući da papa pismo upućuje i sufraganima, moguće je da je nadbiskup Ivan već prije trebao otići po palij kako je bilo uobičajeno. Možda se u tom pismu zrcali situacija iz vremena kneza Branimira i biskupa Teodozija, kojega papa Stjepan VI. poziva da će mu iz opreza dati palij kad dođe u Rim. Spomen sufragana i papina opomena nadbiskupu Ivanu daju naslutiti političku pozadinu koju je trebalo razriješiti prije konačne obnove salonitanske/splitske metropolije.
Najveći dio pisma odnosi se na poziv iskorjenjivanja Metodijeva nauka koji je u suprotnosti s evanđeljem, kanonskim i apostolskim knjigama, ali se ne može zaključiti da se Metodijeva doktrina odnosi na glagoljicu, iako papa u nastavku pisma izričito opominje da se služba Božja obavlja na latinskom jeziku. Papini legati na saboru bili su ankonitanski biskup Ivan i palestrinski biskup Leon. U uvodnom predtekstu papina pisma gdje se pojašnjavaju okolnosti koje su potaknule papu na slanje poruke i legata navodi se kralj Tomislav: Consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege (za vrijeme obnašanja konzulata /vladanja/ kralja Tomislava u pokrajini Hrvata i u krajevima Dalmacijâ).
Isti papini legati donijeli su i drugo pismo naslovljeno na hrvatskoga kralja Tomislava i zahumskoga kneza Mihaela, salonitanskog nadbiskupa Ivana, sve biskupe-sufragane, sve župane i čitav hrvatski kler i narod (Ioannes eiscopus, servus servorum Dei, dilecto filio Tamisclao, regi Croatorum, et Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum, nec non ...) kojim im papa preporučuje da pomladak poučavaju u latinskom jeziku, a ne u »barbarskom ili slavenskom«.
Sadržaj toga pisma katkad se tumači kao zabrana upotrebe glagoljice, ali iz njega je vidljivo da je ono sastavljeno biranim diplomatskim rječnikom svojstvenim stilu papinske kancelarije kada se obraća crkvenim i svjetovnim prvacima kao i kleru i narodu uz preporuku poučavanja pomlatka na latinskom jeziku. Savjetuje se crkvenim i svjetovnim velikodostojnicima da prihvate odredbe i jezik legata. Iz pisma najviše zrači papin poziv na vjernost Rimskoj crkvi.
Nakon prvog sabora održanog u Splitu doneseno je petnaest zaključaka. Prvi i svakako najvažniji je onaj o potvrdi osnutka splitske metropolije kao nasljednice salonitanske. Temelj za renovaciju salonitanske crkve u Splitu jest načelo da Crkva gdje počivaju kosti sv. Dujma ima metropolitanski naslov odnosno vlast nad svim sufraganima, također da (nad)biskup-metropolit može održavati sinode i posvećivati biskupe.
Drugi zaključak govori o obnovi starih biskupija ako u njima ima dovoljno svećenstva i naroda, a biskup koji nema biskupiju postavlja se u ispražnjenu po odluci metropolita i ostalih biskupa.
Sljedećih pet zaključaka prvog sabora odnosi se na opća crkvena pitanja, posjede, granice. Od osmog do desetog zaključka uređuju se odnosi dubrovačke, kotorske i vjerojatno ulcinjske biskupije. Deseti zaključak zabranjuje promicanje na više zvanje onima koji se služe slavenskim jezikom. Ipak se u oskudici svećenstva može dopustiti po odobrenju rimskog biskupa tj. pape da obavljaju svećeničku dužnost. U jedanaestom zaključku se nalaže podložnost biskupa Hrvata splitskoj metropolitanskoj crkvi. U dvanaestom zaključku se zapravo oduzimaju metropolitanska prava hrvatskom biskupu. Sljedeći članci/zaključci odnose se na opća crkvena pitanja.
Četvrtim dokumentom papa Ivan X. potvrđuje zaključke I. splitskog sabora osim onoga o ninskom biskupu Grguru. U uvodnom tekstu spominje se da je papa doznao da je ninski biskup Grgur prisvajao primat dalmatinske/hrvatske crkve. Pismo je naslovljeno na salonitanskog/splitskog nadbiskupa Ivana, Formina (zadarskog) biskupa i sve sufragane. Nalaže da splitski nadbiskup Ivan i Grgur, ninski ili neki drugi sufragan dođu u Rim objasniti što je ispravno. Prvi put se kao protagonist uključen u rješavanje crkvenih pitanja javlja zadarski biskup Formin pa se naslućuje da je i on kao biskup u glavnom gradu bizantske teme u međuvremenu iskazao određene pretenzije na metropolitansku vlast.
Oko 928. godine održava se u Splitu II. provincijalni sabor pod papinim izaslanikom biskupom Madalbertom, koji se vraćao iz Bugarske nakon posredovanja u postizanju mira između Hrvata i Bugara. Na saboru su bili nazočni princeps Croatorum i njegovi prvaci. Na njemu se ukida Ninska biskupija s obrazloženjem da ona to nije bila od starine pa se nalaže da se ninski biskup Grgur premjesti u jednu od tri »stare« biskupije: skradinsku, sisačku ili delminijsku ili u sve tri »ako ga to veseli«.
Zaključke drugoga splitskog sabora potvrdio je papa Leon VI. (925–929), nasljednik pape Ivana X. Splitskom metropolitu Ivanu papa dodjeljuje palij, znak metropolitanske vlasti. Time je završen proces obnove i potvrda salonitanske metropolije sa sjedištem u Splitu gdje se po I. zaključku I. splitskoga provincijalnog sabora nalaze kosti sv. Dujma, a time Splitska nadbiskupija postaje metropolitanska crkva u čitavoj Hrvatskoj kojoj su sufragani i biskupi iz dalmatinskih gradova. Pismo je naslovljeno na zadarskog biskupa Formina, ninskog biskupa Grgura i sve sufragane. U zaključcima su definirane granice sufraganskih biskupija, a biskupu Grguru konačno je dodijeljena Skradinska biskupija.
Iako je iz vremena X. st. sačuvano malo papinih pisama, usporedba njihova stila i vokabulara s pismima pape Ivana X. upućenih kralju Tomislavu, knezu Mihaelu i crkvenim dostojanstvenicima u potpunosti odgovara stilu dokumenata koji su izlazili iz papinske kancelarije u to vrijeme. Također osobe i događaji koji se spominju u njima potvrđuju njihovu vjerodostojnost.
Nakon svih navedenih dokumenata i kritičkog propitivanja danas nema sumnje da je 925. godina kada se pojavljuje prvi hrvatski vladar s naslovom kralja.
Drugi podatak koji izričito navodi ime Tomislava, ali uz naslov dux zapisan je u djelu Historia Salonitana splitskog pisca Tome Arhiđakona iz XIII. st. u Katalogu biskupa o kojima postoji spomen uz splitskog nadbiskupa Ivana i 914. godinu. Taj je podatak vjerojatno preuzet iz nekoga diplomatičkog dokumenta na temelju kojih je Toma Arhiđakon inače komponirao svoju Salonitansku povijest, koja se po žanru svrstava u gesta episcoporum. Zapis u Salonitanskoj povijesti glasi:
Ivan je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto četrnaeste u doba kneza Tomislava.
Izvori ne bilježe kako je i kada Tomislav dobio naslov kralja, ali ga papina kancelarija dosljedno njim titulira.
Povjesničari su od početka pokušali odgovoriti na pitanje načina Tomislavova stjecanja naslova rex kao i mjesto moguće krunidbe. Pritom su se od početka oslonili na srednjovjekovnu kroniku poznatu pod imenom Ljetopis Popa Dukljanina. Spis tematizira povijest Južnih Slavena. Autorstvo se pripisuje nepoznatom barskom svećeniku iz XII./XIII. st., koji ga je – po mišljenju većine – sastavio s namjerom da se obrane prava Dukljansko-barske nadbiskupije kao metropolije u odnosu na Dubrovačku nadbiskupiju.
Tekst Ljetopisa nije homogen i čini ga više različitih cjelina s nepovezanim i isprepletenim sadržajima. Najprije govori o dolasku Gota u rimsku provinciju Dalmaciju/Prevalitanu koji su izjednačeni sa Slavenima. Težište sadržaja je na katalogu gotsko-slavenskih vladara od V. do kraja XII. st. Piše o zamišljenom kraljevstvu Slavena i opsežno o kralju Svetopeleku koji je održao sabor in planitie Dalmae gdje je okrunjen za kralja. Govori o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj, odnosno Donjoj i Gornjoj Dalmaciji. Kad piše o hrvatskim kraljevima donosi podatak o kralju Tomislavu, za kojega kaže da je uspješno ratovao s ugarskim kraljem »Atilom« kao i da je kralj Krešimir zauzeo »čitavu Bosnu«. Navodi neke vladare neobičnih imena i njihova nepouzdana rodoslovlja, legendu o osnutku Dubrovnika, povijest Duklje. Zanimljiv je zapis o uspješnom ratovanju kralja Tomislava protiv Mađara koji glasi: Po njemu vladaše brat njegov Tomislav koji je bio po prirodi snažan, ali nije bio kao brat mu. Za vladanja Tomislavljeva pokrene vojsku ugarski kralj zvani Atila, da ga (Tomislava) savlada. Ali kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan junak, zametne s njim mnoge vojne i uvijek ga natjera u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri i u trinaestoj godini svoga kraljevanja umre.
|
|
|
|
|
|
Gore : U Salonitanskoj povijesti Toma Arhiđakon uz nadbiskupa Ivana spominje Tomislava s naslovom dux i datira 914. godinom.
|
|
|
|
Neke od tih navoda potvrđuju drugi izvori. Posebno su vrijedni i zanimljivi geografski podatci iz Ljetopisa u usporedbi s onima iz drugih narativnih zapisa (Konstantin Porfirogenet). To su pokazale analize F. Račkoga i V. Sokola.
Odgovor na pitanje mjesta krunidbe kralja Tomislava starija je hrvatska historiografija »pronašla« u Dukljaninovu opisu sabora »u ravnici Dalme« i ubicirala ga na Duvanjskom polju. Prvi je takvu pretpostavku iznio Ivan Kukuljević Sakcinski, a popularizirao ju je T. Smičiklas, ali prihvatio i V. Klaić. Stvoren je konstrukt da je na saboru u »ravnici Dalme« tj. Duvanjskom polju okrunjen za kralja Svetopelek koji je zbog nekih aspekata izjednačen s prvim hrvatskim kraljem Tomislavom. Poglavlje o kralju Svetopeleku i saboru u »ravnici Dalme« je opširno. Moguće je u njemu prepoznati neke sadržajne poveznice sa zaključcima splitskih sabora iz X. st., osobito naglašavanje posvete nadbiskupa u Saloni, ali i Diokleji i uspostavi njihove metropolitanske vlasti, posvećenju biskupa, vlasti nad crkvama, a dotiče se upotrebe latinskog i slavenskog jezika, pripadnosti sufraganskih biskupija. Zbog toga zamišljenu Svetopelekovu krunidbu opisanu u Dukljaninu stariji su povjesničari ubicirali u prostor koji je u Hrvatskoj i u blizini je Splita. Zbog sličnosti imena antičkog naselja Delminium smještenog negdje u zaleđu Splita i »ravnice« Dalme iskonstruirana je priča o Duvanjskom polju. Vođeni svojim shvaćanjem prostora Hrvatskog Kraljevstva između Zrmanje i Cetine, opet zbog filoloških sličnosti neki su ga povjesničari (M. Barada, N. Klaić, A. Škegro) smjestili kod Omiša (Alminium, Olmissium)!!!
Duvanjsko polje kao mjesto održavanja sabora na kojem je kralj Tomislav okrunjen u znanosti je odbačeno, ali je zaživjelo kao uspostavljeno »mjesto sjećanja«.
Suvremenik kralja Tomislava bio je bizantski car Konstantin Porfirogenet (Grimiznorođeni). Živio je u prvoj polovici X. st. (905–959). Zbog rane smrti oca Lava VI. Mudroga bio je suvladar strica Aleksandra, pa Romana Lekapena, a od 945. godine samostalno vlada. U vrijeme suvladarstva bavio se kulturnim, političkim, književnim radom. Sakupljao je djela antičkih grčkih i latinskih autora. Sam je napisao više spisa političko-povijesnoga karaktera, od kojih je najzanimljiviji O upravljanju Carstvom (De administrando imperio) namijenio sinu Romanu kao priručnik za upravljanje. Taj spis je najvažnije vrelo za hrvatsku povijest prve polovice X. st., a odnosi se upravo na vrijeme kralja Tomislava, suvremenika Cara-pisca.
U djelu O upravljanju Carstvom (De administrando imperio) Konstantin Porfirogenet je u nizu praktičnih uputa o vođenju vanjske politike donio velik broj podataka o povijesti, običajima i državnom poretku naroda koji su živjeli kao susjedi ili podanici Bizantskoga Carstva. Na hrvatsku se povijest odnose poglavlja 29–31. i djelomice poglavlje 32. Konstantin Porfirogenet se u sastavljanju spisa De administrando imperio koristio starijim spisima antičkoga grčkog i latinskog podrijetla, ali i izvješćima koje je očito dobivao iz dijelova svoga Carstva. Zbog takve metodologije nije uvijek lako pratiti i shvatiti slijed zbivanja, ali i opise tema, jer se u kompiliranju autora i vjerodostojnih izvješća »sudaraju« podatci i navodi iz različitih razdoblja.
U poglavljima 29–31. donose se podatci o doseljenju Hrvata, o njihovoj povijesti do polovice X. st. U poglavlju 29. piše O Dalmaciji i narodima, koji je nastavaju. Ono se velikim dijelom odnosi na rimsku antičku Dalmaciju, a osuvremenjeno je podatcima iz vremena Cara-pisca. Donosi svoje viđenje zaposjedanja Dalmacije od Slavena i Avara. Bilježi da su se preostali Romani sklonili u gradove koje poimence navodi i nadopunjuje ih suvremenim podatcima.
Za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest osobito je važno poglavlje 30. Rasprava o tematu Dalmaciji, u kojem se iznose ključni podatci o doseljenju Hrvata na prostore gdje danas žive. U 31. poglavlju, O Hrvatima i pokrajini u kojoj sada stanuju, razmatra pitanje podrijetla Hrvata i opisuje njihove običaje, donosi popis naseljenih gradova u Hrvatskoj (»krštenoj«) i navodi pomorsku trgovinu po Jadranu.
Posebnu su pozornost izazivali Porfirogenetovi brojevi hrvatskoga (Tomislavova) konjaništva, pješadije, brodovlja i njihove opreme i često ih se u historiografiji držalo preuveličanim. Nije lako donijeti točnu procjenu o snazi hrvatske vojske, ali da je bila snažna potvrđuju Tomislavovi ratni sukobi odnosno pobjede protiv Mađara i Bugara.
U poglavlju 32., O Srbljima i zemlji, koju sada nastavaju, nalazi se podatak o sukobu Bugara i Hrvata. Bugari su napali Srbiju 924. godine u vrijeme cara Simeona i porazili je, a njihov je župan Zaharija pobjegao u Hrvatsku. Nakon toga došlo je do sraza goleme bugarske vojske pod vodstvom Alogobotura. Nije jasno je li Alogobotur osobno ime vojskovođe ili je iskrivljeni oblik opće imenice u bugarskom jeziku za »velikog zapovjednika junaka« tj. cara Simeona.
Poznata hrvatsko-bugarska bitka odigrala se 27. svibnja 927. ili 926. godine. Hrvati su teško porazili Bugare, a Konstantin Porfirogenet ovako piše:
U to sad doba pođu ratom svi Bugari pod Alogoboturom na Hrvatsku, i svi budu tamo pogubljeni.
U to vrijeme bugarska je vojska bila jedna od najjačih u tadašnjoj Europi. S obzirom na to da nije navedeno gdje se bitka odigrala u hrvatskoj se historiografiji smješta na najrazličitija mjesta. Najčešće se navode bosanske planine, a neki povjesničari čak spominju i područje kod Imotskog. Ali ako se uzme u obzir da su po Caru-piscu Bugari bili na Dunavu i da je to bila dodirna točka s Hrvatima i Mađarima s kojima su se također sukobljavali Bugari i Hrvati, onda je opravdano pomišljati da mjesto bitke treba tražiti tu negdje, u istočnoj Slavoniji. Ta pobjeda Hrvata nad moćnom vojskom potvrđuje i autentičnost podataka o hrvatskoj vojnoj sili koju donosi Konstantin Porfirogenet.
|
|
|
|
|
Lijevo : Korčulanski kodeks u kojem se navodi papin legat Madalbert koji je posredovao sklapanju mira Hrvata i Bugara.
|
|
|
|
|
|
O pobjedi Hrvata nad Bugarima pišu bizantski pisci i nakon Konstantina Porfirogeneta. Teofan Kontinuat, odnosno nastavljač Teofanove kronike koji je suvremenik hrvatsko-bugarskog rata donio je vrlo opsežnu vijest:
Na 27. mjeseca svibnja, tijekom 15. indikcije, Symeon, vladar Bugara, vodio je vojsku protiv Hrvata u bitci dok se borio s njima, biva poražen i svi pod njim bijahu pobijeni ... i Symeon umire u Bugarskoj, što svršava njegov život, nadvladan tugom i slomljena srca ... I čuvši o Simeonovoj smrti, susjedni narodi, Hrvati, Mađari i ostali, odluče napasti Bugare ...
Ona je bila s pravom izvor za ostale pisce jer je zapis suvremenika. U cijelosti ga je u svojoj kronici preuzeo Georgije (Juraj) Cedren (XI. st. / XII. st.), a u skraćenoj varijanti prenosi je i Ivan Zonara iz XII. st. U X. st. je preuzeo vijesti iz Teofana Kontinuata Simeon Magister, a od njega i tzv. Nastavljač Georgija Monaha zvan Hamartol.
Sličan se opis nalazi i u Povijesti prošlih vremena kojoj je autor vjerojatno monah kijevskog samostana po imenu Nestor, a napisana je početkom XII. st.
I god 6430 (942). Simeon hodil na horvatov, i pobedili ego horvaty, i umer, ostaviv Petra, svoego syna, knyazem nad bolgarami.
Pobjeda hrvatske vojske nad Bugarima i njihovim velikim vladarem Simeonom snažno je odjeknula – kako vidimo – pa su je u svojim djelima bizantski pisci prenosili. Oslanjali su se na starije autore tako da su neki od prethodnika preuzimali tekst gotovo od riječi do riječi, a katkad su ih parafrazirali.
Posredni podatak o vojnim uspjesima kralja Tomislava odnosno o sklapanju mira između Hrvata i Bugara uz posredovanje pape Ivana X. preko njegovih izaslanika Ivana, vojvode Kume i biskupa Madalberta donosi Liber Pontificalis. Ovaj je podatak /Hic fecit pacem inter Bulgaros et Chroatos per legatos suos Madelbertum scilicet episcopum et Iohannem ducem, et composuit in Dalmatia ecclesiasticum dogma ut primitus fuerat, cuius beneficii gratia Chroati sancto Petro effecti sunt tributari (!) in perpetuum./ pripisan »djelima pape« Ivana X., a preuzeo ga je sastavljač Korčulanskoga kodeksa iz prve polovice XII. st. koji se danas čuva u Muzeju opatske riznice u Korčuli.
|
|
|
|
|
|
A Srbi? Kakve dokaze imaju Srbi da je 1217. godine osnovana Kraljevina Srbija?
|
|
|
|
>>> Rimski papa je Srbiju napravio kraljevinom, 1217. godine! Hahahahahahahahahahahahahaha!!!
|
|
|
|
Zetska episkopija je ustanovljena tako što je Sava ukrao rimokatoličke crkve i manastire, prije svih manastir na Prevlaci kod Tivta. O tome je Analitika pisala 29. 1. dana u tekstu "Sv. Sava osnovao Zetsku episkopiju tako što je prisvojio rimokatoličke manastire". Sava je uspio da ukrade rimokatoličke manastire jer se kao i njegova braća pretvarao da je odan Papi, deklarativno je bio potpuno vjeran Papi, sukladno tome nije moguće da i u realnom životu nije radio stvari koje je Papa od njega zahtijevao.
Krađa je bila na visokoj cijeni kod Nemanjića : Dugo već čitam izvore iz srednjeg vijeka pa među njima i izvore i literaturu o Nemanjićima. Ono što sam ja mogao da zaključim je da je u toj obiteljii krađa bila na visokoj cijeni, da je ta osobina kod njih pažljivo gajena, Nemanjići su dosta puta do cilja dolazili umješnim lukavstvom.
Tako npr kad je Stefan Nemanja postao Veliki župan Raške bio je u sukobu sa Carigradom, a carigradski car Manojlo bio je u suparništvu i sa Mađarima. Godine 1172. car Manojlo je krenuo sa vojskom da raščisti račune sa Mađarima i to je uspio bez ikakvih problema. Zatim se okrenuo protiv Nemanje i Rašana, Vladimir Ćorović piše: "Kad je tako bez muke riješio pitanje Mađarima, car se okrenu protiv Srba. Mlečići behu, međutim, nastradali u istočnim vodama i od njih se nije imalo čemu nadati. Uplašen, Nemanja se povuče u planine i otud poruči caru da hoće da se pokori. Kad je razabrao da se može nadati milosti, stigao je pred Manojla gologlav i bosonog, s golim rukama do lakata, s konopcem o vratu, podnoseći caru mač, da s njim uradi što hoće. Ovaj stav podsjeća u našem narodu na scenu pri krvnom umiru, kad krivac dolazi da moli milost. Pred carem Nemanja je pao ničice i molio za oproštenje. Car se smilovao, ali ga ipak povede sa sobom u Carigrad, da mu ukrasi pobedni trijumf. Visok i naočit Nemanja je bio od svih primjećen, a carigradska publika, kao i njeni pisci, nije štedela s podsmjehom na njegov račun. . . Poslje ove teške lekcije Nemanja više nije pomišljao na otpor protiv Manojla." (Vladimir Ćorović, Istorija srpskog naroda
"Gologlav", "bosonog", "pao ničice", "molio za oproštenje"... Zaista, ovako krotkim ponašanjem pred neprijateljem, Nemanja je uspješno započeo prilično dugu vladavinu svoje dinastije.
|
|
|
|
Srbija postaje kraljevina, voljom Pape : Drugi veliki primjer lukavosti, prepredenosti i umješnosti Nemanjića možemo primjetiti u događanjima iz perioda od 1217. godine do 1219. kada je Srbija postala kraljevina, potom dobila i nepriznatu crkvu. Srbija vjerovatno nikada ne bi postala ni kraljevina niti bi dobila nepriznatu crkvu, da se 1204. godine nije dogodila jedna velika promjena, te godine su u IV križarskom ratu križari i Mlečani osvojili Carigrad i u njemu osnovali Latinsko carstvo. Na teritoriji nekadašnjeg Bizanta obrazovano je više država, neke su bile vazalne Latinskom carstvu, a neke su se smatrale nasljednicama Bizanta - Nikejsko carstvo, Trapezuntsko carstvo, Epirska despotovina.
Srbijom je u to vrijeme vladao Stefan, sin Nemanjin, kasnije nazvan Prvovenčani, a taj je nadimak dobio jer je bio prvi Srbin koji je dobio vijenac, to jest kraljevsku krunu (koja nije očuvana i možda je to i tipičan srpski mit). Stefan Prvovenčani se od prve žene, biantijske princeze Evdokije razveo još prije nego su križari osvojili Carigrad. Akademik SANU Božidar Ferjančić piše (Istorija srpskog naroda, Prva knjiga, Od najstarijih vremena do Maričke bitke (1379), Beograd, 1994), što se događalo poslije razvoda Prvovenčanog : "Trebalo je da nova supruga srpskog velikog župana potiče iz vladarske obitelji mletačkih duždeva jer je Venecija u to vrijeme imala odlučujući utjecaj na zbivanja na Balkanskom poluotoku. Prema podatcima mletačkog kroničara iz znatno poznijeg vremena, Stefan Nemanjić se oženio Anom, unukom dužda Enrika Dandola, tek 1216-17. godine, kada je po savjetu supruge odlučio da se odrekne istočne šizme i priđe katoličkoj vjeri." (str 299)
Ferjančić misli da je brak između Stefana Prvovenčanog i Ane Dandolo sklopljen 1207-1208. godine. Djed Ane Dandolo bio je moćni venecijanski dužd Enriko Dandolo koji je bio spiritus movens Četvrtog križarkog rata, tj osvajanja Carigrada. Križari su tada planirali da idu u Svetu zemlju, ali ih je Dandolo, koji je imao preko 90 godina nagovorio da napadnu Carigrad i da ga osvoje. Dandolo je umro 1205. godine, sahranjen je u Aja Sofiji. Dakle, druga supruga Stefana Prvovenčanog bila je iz obitelji koja je imala ogroman ugled u latinskom svijetu. Ferjančić dalje piše: "Brak s mletačkom princezom Anom Dandolo nije bio jedini znak nove, prozapadne političke orijentacije Stefana Nemanjića, jer je on pokušavao od Zapada da dobije i neke važne državnopravne privilegije. Riječ je o starim planovima srpskog velikog župana, smišljenim još prije križarskog osvajanja Carigrada. Tada je, u osvit XIII stoljeća, Stefan Nemanjić tražio kraljevski vijenac od pape Inoćentija III, ali je ta akcija doživela neuspjeh zbog protivljenja susjedne Ugarske. Neuspjeh prvog pokušaja nije obeshrabrio Stefana Nemanjića, koji je sada želio da iskoristi pojačano političko interesiranje papskog dvora za događaje i odnose na Balkanskom poluostrvu. Stefan Nemanjić stoga upućuje 1217. godine izaslanike papi Honoriju III, tražeći ponovo kraljevsku krunu. Ovoga puta papa izlazi u susret želji srpskog vladara i preko posebnog legata šalje mu kraljevski vijenac." (str 299 i 300)
|
|
|
|
|
|
|
|
Svi Nemanjini sinovi su priznavali vrhovni autoritet Pape : Pošto je Srbija postala kraljevina, dakle nezavisna država, stekla je pravo da ima svoju autokefalnu crkvu, jer u pravoslavlju je pravilo da svaki narod koji ima svoju državu ima i pravo na svoju autokefalnu crkvu i to je ustanovljeno još 451. godine, na vaseljenskom saboru u Halkidonu. O tome je Analitika u Listopadu 2018. objavila tekst "Odluka vaseljenskog patrijarha je kanonska, zasnovana na odredbama Halkidonskog i Trulskog sabora".
Dr. Đoko Slijepčević piše : “Kada je Sv. Sava zatražio crkvenu samostalnost za Srbiju, Srbija je već bila kraljevina i kao takva imala pravo na samostalnu crkvu.“ (Istorija Srpske pravoslavne crkve, Prva knjiga – Od pokrštavanja Srba do kraja XVIII veka, Beograd, 1991, str. 81), Beograd, 1991, str. 81)
Sava je crkvenu samostalnost za Srbiju isposlovao kod Nikejskog cara i njegovog patrijarha, 1219. godine, postao njen prvi poglavar - arhiepiskop. Zatim je sa grčkog na staroslavenski jezik oko 1219. preveo Nomokanon, tj Krmčiju - zbornik crkvenih zakona, u kom je zapisao da Rimu pripada pravo nadzora u svim zemljama i gradovima. Pročitajmo citat koji su objavile nacionalističke Večernje novosti u tekstu "Krmčija Svetog Save" (2. Siječanj 2014): "U zborniku crkvenih zakona, poznatom kao Savina Krmčija, pripremanog u manastiru Hilandaru (1219), navedeno je - „da sv. Apostolskoj stolici rimskoj pripada pravo nadzora u svim zemljama i gradovima“. I u Hilandarskom tipiku Sv. Sava je ostao dosljedan. U tome su ga sljedili i vladari iz dinastije Nemanjića, svi prije cara Dušana."
Sljedeći Savin korak je bio da u Srpskoj i pomorskoj zemlji organizira crkveno ustrojstvo, između ostaloga i da državu Nemanjića podijeli na eparhije. Tako je od Pape dobio dozvolu da u Zeti koristi rimokatoličke crkve i manastire u koje je uselio monahe i svečenike koji su prakticiralii pravoslavni sveto-savski obred. U Srbiji, gdje je crkvenu organizaciju do osamostaljenja Srpske crkve držala Ohridska arhiepiskopija otjerao je grčke episkope i postavio svoje ljude. Akademik SANU Dimitrije Bogdanović piše : "Drukčije se srpska autokefalna crkva postavila prema pravoslavnim grčkim episkopima na teritoriji srpske države. Sva trojica episkopa - raški, prizrenski i lipljanski bili su odmah ili nešto kasnije, milom ili silom - zamenjeni Srbima." (Istorija srpskog naroda, Prva knjiga, Od najstarijih vremena do Maričke bitke (1379), Beograd, 1994, str 320)
Ovi Savini postupci izazvali su protivljenje Ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatijana koji je Savi u Svibnju 1220. uputio pismo protesta i zaprijetio mu prokletstvom, pismo možete pročitati na stranivi montenegrina.net.
|
|
|
|
|
|
|
|
Nemanja je kao svog nasljednika na tronu ostavio Stefana kasnije nazvanog Prvovenčani, koji nije bio prvorođeni sin, već je to bio Vukan - kome je Nemanja dodijelio Duklju i još neke krajeve. Zašto Nemanja nije Vukana, kao prvorođenog sina postavio za vladara, kako je bilo uobičajeno u srednjem vijeku, nije jasno i nema izvora koji to mogu razjasniti. Sima Ćirković piše o Vukanu koji je vladao Dukljom : "Dok je Stefan bio tjesno povezan sa Bizantom, Vukan, čije je državno težište bilo na teritorijama nekadašnje dukljanske države "kraljevstva Dalmacije i Duklje", bio je više orijentiran prema katoličkim zemljama Zapada. . . S papom Inoćentijem III stupio je u vezu i Vukan, koga su s katoličkom crkvom spajali primorski gradovi kojima je vladao. On je odnekud vjerovao i tvrdio da je u srodstvu s papom Inoćentijem III i u svojoj državi i susjedstvu predstavljao se kao zaštitnik katoličke crkve." (Istorija srpskog naroda, Prva knjiga, Od najstarijih vremena do Maričke bitke (1379), Beograd, 1994, str 264 i 266)
Poslije Nemanjine smrti stariji brat Vukan je uz pomoć "inoplemenika" (Mađara) napao srednjeg brata Stefana i oteo mu tron, no nakon nekoliko godina braća su se pomirila, a Stefan je opet postao veliki župan, a 1217. godine voljom pape - kralj.
Sinovi Nemanjini su, van svake sumnje, priznavali prvijenstvo Pape u kršćanstvu i djelovali su u skladu sa tim, Papi jesu djelima pružali dokaze da su njegovi vjerni podanici. Naravno, Nemanjini sinovi su, što se obreda i načina upražnjavanja vjere bili odani grčkom pravoslavlju, to je takođe jasno. Razlog zašto su priznavali supremaciju Pape (a od toga su i imali velike koristi), je - strah. Od 1198. godine do 1216. na tronu u Vatikanu bio je jedan od najmoćnijih, najsurovijih i najenergičnijih Papa u povijesti - Papa Inoćentije III (Innocentius III). Taj Papa je nad katarima (kao i Stefan Nemanja nad bogumilima) – izvršio ono što danas zovemo - genocid. U srednjevjekovnoj Francuskoj Bogumili su zvani katarima, oni su bili pripadnici kršćanskog pokreta koji se širio Evropom od 11. do 14. vijeka. Smatra se da je katarsko učenje nastalo pod uticajem bogumilskog učenja sa Balkana, a Rimska crkva tj Inoćentije III je katare zbog njihovih uvjerenja proglasila za heretike i surovo ih progonila krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Inoćentije III je pozvao na križarski rat protiv katara. Poslije više godina križarskii rat je završen tako što su ubijene desetine, pa čak i stotine tisuća katara, a za razliku od Nemanje koji je takođe izvršio pokolj Bogumila, papa Inoćentija III nije svetac Rimske crkve. Ovaj Papa je bio organizator križarski pohoda, u njegovo vrijeme Latini su 1204. osvojili Carigrad (istina, duša poduhvata je bio mletački dužd Enriko Dandolo). Prema tome, ovaj Papa nije trpio vjerske nesuglasice, bio je krajnje vjerski netolerantan, da su sinovi Nemanjini njemu rekli da im on nije vrhovni autoritet moglo se u tom slučaju dogoditi, i to vrlo lako, da im Inoćentije III pošalje križare i sa sjevera i iz Carigrada koji bi Srbiju s početka XII vijeka lagano skršili, ako pretpostavimo da bi Srbija Nemanjinih sinova uopće pružala otpor. Sinovi Nemanjini su pored ovakvog pape bili, što bi rekli Crnogorci - "mirni ka' bubice".
Prvi Nemanjići su neiskreno priznavali supremaciju Pape, sigurno je da su puno više vjerovali u ispravnost bizantijske/grčke verzije kršćanstva. Istina, moramo imati na umu, dogmatske razlike između rimokatoličanstva i pravoslavlja su vrlo male.
|
|
|
|
|
|
|
|
Pročitali smo, sami akademik Ćirković oprezno za Vukana Nemanjića kaže - da se "PREDSTAVLJAO" kao "zaštitnik katoličke crkve", Ćirković baš i ne vjeruje da je on zaista to bio, već da se tako Papi - p r e d s t a v lj a o. Volio je lagati kao svi Srbi!
Tako su Nemanjini sinovi (Sava prije svih), serijom političkih igara dobili kraljevinu, odlično se okoristili time što su Latini 1204. osvojili Carigrad, osnovali svoju nepriznatu privatnu crkvu i osigurali dobre odnose sa Rimskom crkvom.
Sredinom 14. stoljeća papa je od kralja Dušana tražio da mu se vrate crkve i manastiri : U tekstu na Analitici od 29. Siječnja citiran je dio iz rada Petra Šerovića u kojem on pojašnjava kako je Papa 1346. godine tražio od Dušana da mu se vrate manastiri i crkve koje su zauzeli Dušanovi prethodnici. Kralj Dušan je bio jako odan pravoslavlju, postoje izvještaji da je bio vrlo netolerantan prema rimokatolicima i da ih je progonio, kad je Papa to razumio, tražio je da mu se vrate crkve i manastiri koje su Nemanjići na prevaran način prisvojili.
Sada je pred čitaocima Analitike to pismo koje je Papa poslao iz Avinjona. Pismo je objavio Augustin Theiner u knjizi "Vetera monumenta Slavorum meridionalium" (Rim, 1863), na strani 215. Pismo je prevedeno i objavljeno u knjizi "Monumenta Montenegrina, knjiga III, tom I, Vrijeme kraljeva" (Podgorica, 2001, str 172 i str 173 original na latinskom), knjigu je priredio Vojislav D. Nikčević. Pismo možete pročitati sa faksimila. O benediktinskom manastiru na Prevlaci kod Tivta Marija Janković piše : "Da su opatiju sancti Michaelis de Tombe nekada davno uzeli srpski kraljevi svjedoči i pismo pape Klemeta VI (6. Siječnanj 1346) upućeno kralju Dušanu. . . To bi, ipak, svjedočilo da je davno prije Dušana, vjerovatno u vrijeme organiziranja srpskih episkopija 1220, benediktinska zapustjela opatija postala sjedište pravoslavnog zetskog episkopa." (Saborne crkve Zetske episkopije i mitropolije u srednjem veku, Istorijski časopis, 31, 1984, str 200)
Nema nikakvih dokaza da je opatija bila zapustjela.
Papa je 130 godina nakon što je Srbija postala kraljevina shvatio da crkve i manastiri koji su im ustupljeni niesu u rukama onih koji ga priznaju kao vrhovnog vjerskog autoriteta.
|
|
|
|
|
|
|
|
Nemanjići sami sebe isproglašavali za svetitelje?! Još jedna vrhunska prepredenost proizašla iz kuće Nemanjića je njihovo proglašavanje samih sebe za svetitelje. Pošto je Sava isposlovao autokefalnu crkvu za državu koja je bila u vlasništvu njegove obitelji, to je značilo da crkva Srpskih i pomorskih zemalja ima pravo i da proglašava svetitelje. Nemanjići su se odmah dosjetili kako da učvrste svoju dinastiju, da joj podignu ugled u plemstvu i narodu, pa je tako sami Sava proglasio prvo oca za sveca, a zatim je kanonizirao i brata Stefana Prvovenčanog. Sava je time pokazao put i svojoj obitelji i svojoj crkvi kako da se Nemanjići učvrste kao dinastija i zatim su skoro svi vladari Nemanjići proglašeni za svetce. Profesor univerziteta, bizantolog Radivoj Radić : “Među srpskim srednjovekovnim vladarima iz dinastije Nemanjića za svetce nisu proglašeni kralj Radoslav (1228-1234), kralj Stefan Uroš I (1243-1276) i kralj i car Stefan Dušan (1331-1335).” (Radivoj Radić, Zašto Dušan Silni nije i sveti - Uzvisi se srcem, Politikin Zabavnik, broj 3131, 2012. g.)
Akademik SANU Miloš Blagojević lijepo objašnjava da je kanonizacije Nemanjića bila politički projekt : “Otkako je kanoniziran Stefan Nemanja – Sveti Simeon Mirotočivi – pronađen je način da se neprekidno pojačava ugled dinastije Nemanjića. Kanonizacija srpskih vladara vršena je ipak po nekom sistemu, a ne proizvoljno, kao što to na prvi pogled izgleda. Sveti Sava kanonizirao je ne samo svog oca, Simeona Nemanju, već i svog brata Stefana Prvovjenčanog, koji je pred smrt postao monah Simon. Kanonizacijom Stefana Prvovjenčanog osiguran je na najefikasniji način položaj njegovih sinova, kao potencijalnih kraljeva Srbije . . . Prema tome izvršena kanonizacija imala je koliko vjersku toliko i političku dimenziju. Utemeljivanje kulta prvog srpskog kralja pozitivno je djelovalo na snaženje srpske državnosti. Od tog vremena njegove kosti su predstavljale ne samo veliku svetinju, već i najveću političku dragocjenost srpskog naroda.” (Uloga crkve u istoriji srpske državnosti, ”Dan”, 14. XII 2011)
Danas postoje političari koji se svakodnevno pojavljuju pred srpskim narodom, posredstvom TV i na druge načine. Vjerovali ili ne, prije 700-800 godina Nemanjići su bili u stanju da sebe na vrlo sličan način reklamiraju! O tome dalje piše Blagojević : “Istovremeno sa ‘lozom’, likovi pojedinih članova dinastije Nemanjića, naročito Nemanje i Save, bili su živopisani po svim značajnijim hramovima srednjovjekovne Srbije. Srpski narod je tako mogao uvijek da vidi Nemanjiće zajedno sa likovima starozavjetnih proroka, careva i najvećih kršćanskih svetitelja. Bila je to za ono vrijeme i najefikasnija vjersko-državna propaganda.“ (Uloga crkve u istoriji srpske državnosti, ”Dan”, 14. XII 2011)
Tako su narodu koji je na liturgijama i u drugim prilikama posjećivao crkve, neprestano pred očima bili članovi dinastije Nemanjić, morali su se urezati u kolektivnu narodnu svijest, i to kao svetci.
I još Blagojević piše : “Poslije kanonizacije Stefana Prvovjenčanog sužene su mogućnosti srpskoj vlasteli da bira i dovodi nove kraljeve. . . Kanoniziranje Stefana Nemanje, Stefana Prvovjenčanog, kralja Milutina i Stefana Dečanskog, u periodu od 130 godina, učinilo je dinastiju Nemanjića nezamjenljivom i nepomjerljivom.” (Uloga crkve u istoriji srpske državnosti, ”Dan”, 14. XII 2011)
Inače, Nemanjići su tada uspostavili pravilo da Srpska crkva može bilo koga kanonizirati, bez ikakvih pravila, što su pokazali na primjeru svoje dinastije. Ako bi se poštovala stroga pravila o tome ko može biti kanoniziran, samo bi se možda za par Nemanjića pojavila pomisao da budu proglašeni svetima. Sveti Sava takođe zbog nekih postupaka ne bi mogao biti kanoniziran, ali on je uradio tako veliko djelo, osamostalio je crkvu i preko nje napravio vječnu "fabriku" za proizvodnju novih Srba, te zbog tako velikog djela ima smisla što je on svetitelj. Sv. Savu i katolička crkva priznaje za svetca. Kad kažem da je napravio "fabriku" za proizvodnju Srba, samo se prisjetimo događaja iz proteklih godina kada su Albanac Mahmut Bušatlija i Musliman Emir Kusturica kršteni u SPC, pa su odmah izmaštali i svoje srpsko "etničko" porijeklo. Kad postaneš vjernik SPC postaneš i Srbin, nema veze kojeg si etničkog porijekla, bar je srpskim nacionalnim rabotnicima najlakša stvar na svijetu da isfantaziraju srpsku povijest, porijeklo i etnogenezu. Nema im ništa lakše od toga. Od ostalih Nemanjića, niti jedan ne ispunjava uslove da bude kanoniziran : Nemanja je izvršio genocid nad Bogumilima, Milutin je imao brak sa 8-godišnjom Simonidom i oslijepio je (tj pokušao) sina Dečanskog, Milutinov sin Dečanski je poslije jedne bitke sa polubratom Konstantinom dao da se ovaj presječe na pola, izvori kažu da je Dušanov sin Uroš bio lud, a ne "nejak". Itd.
Dan danas u Srpskoj crkvi ne postoje bilo kakvi kriterijumi u vezi sa kanonizacijama. Jedini uslov da bi neko bio kanoniziran je da se neka preminula osoba sviđa nekom episkopu SPC i onda ovaj samo treba da nagovori još neke episkope - eto svetca! Tako je vladika Amfilohije predložio Njegoša za sveca, jer voli njegove pjesme! To je povjedočio u Ostrogu svečenik Dragan Stanišić 22. Lipnja 2013. godine, Analitika je o tome 19. Svibnja 2016 objavila članak "Evo zašto je vladika Amfilohije Njegoša predložio za sveca".
Prepredenost nije pomogla protiv Turaka : Prepredenost je bila na visokoj cijeni u obitelji Nemanjića, Nemanja se bacao ničice pred protivnicima, moleći za milost ; Sava, Vukan i Prvovenčani su lukavo balansirali između straha od rimskog pape i odanosti grčkoj verziji kršćanstva; Nemanjići su još jednom domišljatošću - kanonizacijom skoro svih vladara iz svoje obitelji - učvrstili svoj položaj.
U rimokatoličanstvu je nemoguće da članovi jedne dinastije budu neprestano kanonizirani, o tome odlučuje Vatikan i Papa, osoba koja je kandidat za svetca mora savršeno ispunjavati jasne uslove, mada je tokom povijesti u Rimskoj crkvi svakako u vezi sa tim - bilo propusta. Nije mi poznato da je u pravoslavnim autokefalnim crkvama - grčkoj, rumunskoj, bugarskoj, ruskoj... neka od crkava isproglašavala skoro sve članove jedne dinastije - svetima. Za Srpsku crkvu je pitanje svetosti, jednostavno - neozbiljno pitanje, sa kojim se SPC episkopi poigravaju. SPC ima valjda na stotine svetaca, a kad bi ih imala 5 pravih, to bi bio veliki povijesni uspjeh te crkve, ali daleko je ta crkva od pet pravih svetaca.
Ima još lukavo odigranih političkih igara Nemanjića (ukombinovanih sa nasiljem), možda budem o tome pisao neki drugi put.
No, Nemanjićima lukave igre ništa nisu pomogle protiv Osmanlija, već je Dušan trpio žestoke poraze od njih, o tome je Analitika pisala 22. Prosinca 2015. u tekstu "Caru Dušanu niko nije priznavao carsku titulu". Nemanjići su bili slabi ratnici, i ko misli da su bili veliki ratnici mora da zna da je to ništa drugo do još jedan velikosrpski - mit. Vojne pobjede koje su ostvarili, postignute su protiv Dukljana, Bugara i Bizanta (koji se raspadao u građanskim ratovima), sve te pobjede protiv balkanskih velikaša ostvarene u malim bitkama, uostalom niko ni u Srbiji ni u Crnoj Gori ne zna da navede jednu jedinu veliku Dušanovu bitku protiv Bizanta.
Turci su još u 14. i 15. stoljeću uništili državu Nemanjića i etnički počistili prave Srbe koji su u njoj živjeli, o tome je Analitika pisala prije skoro 6 godina u tekstu "Kako je etnički preoblikovan Balkan". Ogromna novčana sredstva do kojih su se Nemanjići u 14. stoljeću domogli (zahvaljujući rudnicima srebra i zlata) nisu upotrijebili za odbranu svog naroda, a pošteno govoreći nisu ni znali da ih upotrijebe. Ni svetačke "moći" Nemanjića niesu pomogle da Srbija ne padne u viševjekovno ropstvo.
A SAD NESVETO-SAVKA SRBANDO SA 49% TURSKI HAPLOTIPA?
Kraljevinu Hrvatsku ne priznajete u dokumentima i pismima iz doba a Kraljevinu Srbiju priznajete po nekim pismima sa PAPOM U VATIKANU?????
Još jednom : sa PAPOM U VATIKANU!!!!!!!! Hahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Evo i pismo Pape hrvatskom kralju Tomislavu :
Gore : Pismo pape Ivana IX hrvatskom kralju Tomislavu i zahumskom knezu Mihajlu, 925. godine nalazi se u Vatikanu (Biblioteca della congregazione di Propaganda Fide).
U pismu se Tomislava naziva kraljem (Tamisclao, regi Crouatorum), dok se humskog kneza naziva vojvodom (Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum).
"Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima.""
"Ioannesepiscopus, seruus seruorum dei, dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum, et Michaeli, excellentissimo duci Chulmorum, nес nоn seu (!)et sanctissimo confratri nostro Ioanni, sancte Salonitane ecclesie archiepiscopo, omnibusque episcopis nostris suffraganeis, verum etiam et omnibus zupanis cunctisque sacerdotibus et vniuerso populo per Slauoniam et Dalmatiam commorantibus, dilectissimis filiis nostris."
Prema četničkoj “inteligenciji” priznaju sebi pisma Pape za Kraljevinu Srbiju, ali ne priznaju pismo Pape hrvatskom kralju Tomislavu za Kraljevinu Hrvatsku?
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
|
|
|
|
|
|
b. Srbi : Gdje je grob vašeg kralja Tomislava?
|
|
|
|
Da malo pogledamo dali drugi naodi znaju gdje su njihovi vladari ili važne osobe pokopani :
01. Džingis-Khan : Kinieski o perzijski izvori sugeriraju da je Khan umro 1227. godine. Njegov sin vratio je vjerovatno tijelo u Mongoliju. Vojnici su ispostovali Khanov zahtjev da grobnicu drže u tajnosti. Čini se da su to učinili gazeći grob sa 10.000 konja dok se zemlja nije poravnala, a čak su i preusmjerili rijeku preko groba kako bi ga zastitili od pljačke. Ubili su i svakoga tko je vidio sprovod. Znanstvenici vjeruju da je Khan pokopan u planinskom lancu Khentii u Mongoliji, ali gdje se do danas ne znade.
02. Marko Antonije i Kleopatra : Slavno dvostruko samoubijstvo para dogodilo se oko 30. godine prije Krista nakon što ih je Oktavijan (kasnije poznat kao car August) progonio do Aleksandrije. Drevni kroničar Plutarh izjavio je da su položeni na "sjajan i kraljevski način" u grobnici u blizini Aleksandrije. Godine 2009. arheolozi su istraživali hram Taposiris Magna u Abusiru u Egiptu. Tamo su pronašli bistu s Kleopatrinim likom, masku za koju se vjeruje da je pripadala Marku Antoniju, te novčiće s njihovom slikom. Sve je to sugeriralo da par nije bio daleko od ove lokacije. Postoje neki dokazi da je Kleopatra sebi izgradila grobnicu prije smrti, dok neki vjeruju da su njihove grobnice na dnu oceana. Bilo kako bilo : ne zna se gdje su pokopani!
03. Aleksandar Veliki : Nakon što je desetljeće vodio osvajačku misiju iz Makedonije u Indiju, Aleksandar Veliki je umro u Babilonu 323. prije Krista. Prvotno je pokopan u zlatnom sarkofagu u Memphisu u Egiptu, a zatim je preseljen u Aleksandriju negdje između 293.-283. godine prije Krista. Grobnica je više puta opljačkana, a neki smratraju da su je kasnije uništili ratovi i vremenske nepogode. Nakon više od 140 pokušaja pretrazivanja, još se ne zna gdje je točno grobnica i ako mnogi vjeruju da se i dalje negdje nalazi u Aleksandriji.
04. Atila : Etablirao se kao jedan od najvećih neprijatelja Rimskog Carstva. prema zapisima, umro je 453. godine, tijekom prve bračne noći. Pokopan je u tri sanduka, izradenih od željeza, srebra i zlata, a kao u slučaju Džingis-Khana, rijeka je preusmjerena kako bi sakrila grob. Svi koji su iskopali Atilin grob da bi ga pokopali, ubijeni su kako bi lokacija ostala tajna. Prije nekoliko godina u Budimpešti su građevinski radnici otkrili odaju s ljudskim kosturima, nakitom i ratničkom opremom. U početku se tvrdilo da je rijeć o Atilinom poćivalištu, ali to je ubrzo opovrgnuto. Ali i dalje se smatra da je pokopan negdje u Mađarskoj, ali gdje se do sada ne znade.
05. Leonardo da Vinci : Nakon smrti u 1519. godini da Viči je navodno pokopan ispod crkve koja je uništena tijekom francuske revolucije. Tijekom iskapanja 1863. godine pronađeni su ostaci nadgrobnih spomenika i ljudskih kostiju za koje se vjerovalo da su da Vincijeve. Spomenik nije imao natpis imena pokopanog! Zato se ne znade dali su to zbilja ostatci Leonarda da Vinča ili ne.
06. Harold II. : Stradao je 1066. godine u bitci za Hastings. Navodno mu je tijelo bilo toliko unakaženo da ga je mogla identificirati samo njegova supruga. Ni dan danas nije jasno što se s tijelom dogodilo i gdje je pokopano. Postojao je jedan zahtjev za ekshumacijom, ali on je odbijen jer su navodno bile male šanse da bi posmrtni ostaci, koje tamo nađu, mogli pripadati Haroldu II. .
07. Kraljica Boudicca : Keltska kraljica vodila je ustanak protiv Rimljana. Umrla je u 60. godini života, a vjeruje se da je počinila samoubojstvo kako bi izbjegla zarobljavanje, neke špekulacije govore da njeni ostaci vjerojatno nikad neće biti pronađeni. No postoje i glasine da je pokopana ispod današnjeg perona 8, 9 ili 10 podzemne željeznice "King´s Cross" u Londonu što dosadnjašna iskopavanja još nisu potvrdila.
08. Wolfgang Amadeus Mozart : Sve oko njegove smrti je misterij. Umro je u 1791. godini i to od tajanstvene bolesti. Pokopan je na bečkom groblju sv. Marka. Tijelo je položeno u zajedničku grobnicu. Zbog lokalnog zakona, takvi grobovi su se u to vrijeme mogli iskopati i ponovo koristiti nakon 10 godina. Pretpostavlja se da se je to dogodilo i sa Maozartovim grobom.
09. Alfred Veliki : Ovaj engleski kralj prvi put je pokopan 899. godine u Winchesteru. Nedugo potom, tjelo je preseljeno u novu crkvu koju je njegov sin Edward izgradio 903.-904. godine. Do 1110. godine tijelo je još jednom preseljeno, i to u opatiju Hyde, zajedno sa ženom i sinom. No nakon što je kralj Henrik VIII. prekinuo vezu sa Rimom i Papom, opatija je uništena a grobnica opljačkana. Neki tvrde da su ostaci premješteni u župnu crkvu sv. Bartolomeje, dok drugi kažu da su građevinski radnici iz 18. stoljeća razbacali kosti na mjestu Hyde opatije.
10. Kraljica Nefreteti : O ovoj kraljici se jako malo znade, pa arheolozi smatraju da bi eventualni pronalazak njezinog groba mogao otkriti nešto više o njoj. Dosadašnja otkrića nisu potvrdila da negdje postoje posmrtni ostatci kraljice.
To su samo dest primjera za to da se za realne vladare ili povijesne osobe ne znade gdje su pokopani ili gdje se nalaze njihovi posmrtni ostatci.
Tu bi se mogao i navesti njemački car Barbarosa ili i polumitski engleski kralj Artus i tisuće drugi po cijelom svijetu.
Da, grob Kralja Tomislava je nepoznat, ali da pogledamo malo gdje je grob Nesvetog Save :
|
|
|
|
Srpska mitomanija tvrdi da sahranjen u mjestu Veliko Trnovo (Bugarska).
1237. godine su smrdljive kosti prenjete iz Trnova u Manastir Mileševu, gdje su se navodno po srpskim mitomanima nalazile više od tri i po stoljeća.
Sinan-paša je 1594. godine prenjeo smrdljive kosti iz Mileševe u Beograd i spalio ih na brdu Vračar kako bi kaznio Srbe zbog ustanka.
Na tom mjestu je kasnije podignut Hram (Ne)Svetog Save. Hram za nekoga kome se grob ne znade jer ne postoji.
Vjekovni mitomani su si stvorili mit i sami u taj mit vjeruju : to im je prirodno.
Znaći Nesveti Sava nema groba a priznaju Kraljevinu Srbiju a Kraljevinu Hrvatsku ne zato što se ISTO ne znade gdje je grob prvog hrvatskog kralja. Zamislite!
Tu srpska neinteligencija zbilja nema kraja.
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
|
|
|
|
|
|
6. : Kraljevski pečati :
|
|
|
|
Godine 1075. hrvatski kralj Krešimir je pokopan u crkvi sv. Stjepana (samostan Svetog Stjepana kod Splita). Tamo su pokopani i drugi hrvatski kraljevi i knezovi. Ovu crkvu i grobnice uništili su nekoliko stoljeća kasnije osmanski vojnici, a redovnici koji su čuvali grobna mjesta ubijeni su, ne ostavljajući ništa iza sebe.
Znaci imamo ovu situaciju : Smrdi slave Nesvetog Savu koji nema grob a hrvatske kraljeve koji nisu imali drugaciju sudbinu od Nesvetog Save ne priznaju.
Zamislite primitivne logiku krivoslavne nesveto-savske SrBANDE!
Kralj Krešimir je ostavio nekoliko dokumenata koje nose pecat kralja.
Da sad pogledamo tko ima stariji kraljevski pecat : Hrvati ili Srbi?
|
|
|
|
Hrvati :
|
Srbi :
|
|
|
|
|
Gore : Pečat kralja Krešimira, vladara Dalmacije i Hrvatske (SIGILLUM REGIS CRESIMIR RI DALMAT[C]HROA[T]) iz godine 1058.
|
Gore : Pečat Stefana Prvovenčanog (vladao 1196–1227), prvog krunjenog srpskog kralja (od 1217 godine).
|
|
|
|
|
|
OPET su se takozvani Srbi debelo prosrali :
HRVATSKI KRALJEVSKI PEČAT JE 158 GODINE STARIJI OD SRPSKOG KRALJEVSKOG PEČATA!
|
|
|
|
|
|
7. : Sabor :
|
|
|
|
Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 19. travnja 1273. godine (u Zagrebu), a održan je kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis). Na tom su saboru plemići i crkveni velikodostojnici donijeli prve poznate zaključke, odnosno statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).
Najstariji i najznačajniji sabor u novijoj srpskoj povijesti je Sabor u Orašcu, održan na Sretenje 1804. godine, kojim je započeo Prvi srpski ustanak. Na tom skupu u Marićevića jaruzi, srpske stariješine su izabrale Karađorđa Petrovića za vođu ustanka protiv dahija, što je vodilo ka oslobođenju Srbije.
I tu su se takozvani Srbi debelo prosrali :
HRVATSKI SABOR JE 531 GODINU STARIJI OD SRPSKOG SABORA!
8. : Ime naroda u knjigama :
|
|
|
|
Hrvati :
|
Srbi :
|
|
|
|
|
Gore : Ovo je dio indijske svete knjige Rig-Vede koju indijski znanstvenici datiraju čak 12.000 godina prije Krista, ili na temelju geoloških podataka sve do pliocena.
Indijski znanstvenici tvrde da se u Rig-Vedi Hrvati spominju kao narod, zemlja i božica s imenom Sarasvati.
|
Gore : Nesveti Sava (Rastko Nemanjić) je napisao knjigu o njegovom ocu Stefanu Nemanji s imenom "Žitije" što znači "životopis", i to životopis njegova oca Stefana Nemanje. “Žitije” je sveta srpska knjiga iz 1208. godine koju bi Srbi najrađe zapalili i da je nema jer u njoj stoji da su Srbi nastali jednim dijelom od Crveni Hrvata iz (H)R(v)aške a drugim dijelom od pobjelih sluga Bizanta koji su pristupili njegovoj nesveto-savskoj sekti. Zato se i zovu Servi / Srbi = sluge!
|
|
|
|
Totalni poraz SrBANDE!
To im je Ljevca polje, 541 godine turske okupacije, 200 godina džoljena, šetanje srpskih opanaka i izgubljena bitka na Kosovskom polju ujedno!
U prvoj knjigi se Hrvati spominju 12.817 godina prije Srba.
Hvala Indijcima na ovim informacijama, hahahahahahahahaahahahahahahahahahahahahahahaha!
|
|
|
|
|
|
[ Pročitajte više ] o tome dali desno navedeno piše ili ne piše u knjigi “Deobe” Dobrice Ćosića (slika gore) koja je tiskana 1977. i 1982. godine u Rijeci.
|
|
|
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 95.
”... Kaži, slaži nešto. Da se nadamo. ... . Znamo da nije istina. Ali ti reci, prevari, izmisli, ako još imas dušu. ... Neka slaže šta bilo. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 118.
" ... Laž. To je prva riječ koju izgovori, i ponovi je, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, prvi dio : stranica 135.
" ... Ropstvo, to je : smrtnonosne su istine. Zato se i viču i šapuću laži. Svima i svakome. Laže okupator, lažu izdajice, lažu i borci za slobodu. Lažemo da bismo prevarili sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz suosjećanja, lažemo da nas ne bude strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bijedu. Lažemo iz ljubavi i čovječosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lazemo stvaralacki, mastovito, inventivno. ... Laž je nužda : biološka, psiholoska, nacionalna, politička. ... Beograd u ovim danima - to je apokalipsa laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 168.
" ... Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do nevjerovatnih razmjera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici, na rang-listi vrlina, poslje hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., nas stručnjak za njihovu povijest, priznaje da ne zna nijedan narod koji je u nacionalnim i političkim borbama uspio tako uspješno i sretno da se koriste sredstvima obmane, prijevare i laži svojih protivnika i neprijatelja kao što su to uspjeli Srbi. Oni su pravi umjetnici laži. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 213.
" ... Zar ne vidite koliko se narod iskvario, lažljiv je, on smatra suzdržanost i neiskrenost za mudrost i vještinu. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 222.
" ... Sramota. Pijete, lažete, neradnici ste, ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 226.
" ... Lažete. Svi lažete. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, drugi dio : stranica 290.
" ... Lažete. Neumorno lažete sebe. I pored svega što se dogodilo i što se još događa. ... "
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 9.
"... Šutio sam puno, uporno razmišljao i brinuo, ispitivao se, prisjećao, traŽio savjete iz knjiga i prijatelja, lagao i lagao sebe, izmišljao, ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 133.
"... Laž. Velika laž vojsku obara. Cijelu državu. ..."
Dobrica Ćosić, "Deobe", Otokar Keršovani, Rijeka, 1977. i 1982. godina, treći dio : stranica 212.
"... Laž. Tolike laži, sva sječnja. ... "
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941” : "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže :
"Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao :
"Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je : “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije : “Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne cijeline i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa tisuće ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobjeda. Farsa za farsom! Nadrealizam povijesti".
1871. godine je srpski književnik Milan Đakov Milićević napisao :
"Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
Leo Freundlich : "Za Srbe je najveći neprijatelj istina. Ona ugrožava njihov opstanak!
Srpski Vladika Grigorije Durić : "Jer smo u ovom potonjem ratu, gubili bitke. A bili smo brojniji ... I nemojte da govorimo kako nismo izgubili u ovom ratu. ... Jer smo prvi po pušenju, prvi smo po psovanju, prvi smo po laganju, .... Prvi smo po oboljenima fizičkim i psihičkim. To ne služi na čast i na slavu."
Dragoljub Mićunović, profesor filozofije na Sveučilištu u Beogradu i predsjednik Demokratske stranke u Srbiji : "Srpska istorija (povijest) je lažna!"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Crnoj Gori su poznate izreke : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade!” i “U lažima su duge četničke brade!”
Srpski Patrijarh Pavle je rekao kad se je obraćao studentima kod Terazijske Česme na radiju B92 : „Budimo ljudi iako smo Srbi“.
Sve je rečeno!
|
|
|
|
|
|
Da se malo nasmijemo :
|
Hrvati :
|
Takozvani Srbi :
|
|
|
|
|
|
Prvi roman :
|
Petar Zoranić “Planine”, 1536.
(Objavljen 1569).
|
Atanasije Stojković “Astrid i Natalija”, 1801.
|
|
Prvi dramski tekst :
|
Hanibal Lucić “Robinja”, 1530.
|
Stefan Stefanović “Smrt Uroša V.”, 1825.
|
|
Prva opera :
|
Vatroslav Listinski “Ljubav i zloba”, 1846.
|
Stanislav Binički “Na uranku”, 1903.
|
|
Prvo javno kazalište :
|
Hvar (najstarije u Evropi!), 1612.
|
Srpsko narodno pozorište, 1861.
|
|
Prvo sveučilište :
|
Sveučilište u Zadru, 1396.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvo sveučilište s neprekinutim radom :
|
Sveučilište u Zagrebu, 1669.
|
Sveučilište u Beogradu, 1808.
|
|
Prvi zakonik / statut :
|
Korčulanski statut, 1214.
|
Dušanov zakonik, 1349.
|
|
Drugi zakonik / statut :
|
Dubrovački statut, 1272.
|
|
|
Treći zakonik / statut :
|
Vinodolski zakonik, 1288.
|
|
|
Četvrti zakonik / statut :
|
Brački statut, 1305.
|
|
|
Peti zakonik / statut :
|
Zadarski statut, 1305.
|
|
|
Šesti zakonik / statut :
|
Lastovski statut, 1310.
|
|
|
Sedmi zakonik / statut :
|
Splitski statut, 1312.
|
|
|
Osmi zakonik / statut :
|
Rapski statut, 1328.
|
|
|
Deveti zakonik / statut :
|
Hvarski statut, 1331.
|
|
|
Deseti zakonik / statut :
|
Mljetski statut, 1345.
|
|
|
Prva gimnazija :
|
Gornjogradska gimnazija, 1607.
|
Prva kragujevačka gimnazija, 1833.
Takozvani Srbi se prave ludi pa tvrde da je prva srpska gimnazija bila u “Sremskim Karlovcima” iz 1791 godine! Ne! Tada su Srijemski Karlovci” bili dio kraljevine Hrvatske i Slavonije unutar Austro-Ugarske u ugarskim dijelu. Srbi su taj dio Srijema tek 1918. godine okupirali a za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske su se Srijemski Karlovci zvali Hrvatski Karlovci i bili od 1941-1945 dio Nezavisne Države Hrvatske!
|
|
Prvi rječnik :
|
Petar Lupis Valentian, 1527.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1818.
|
|
Drugi rječnik :
|
Faust Vrančić, 1595.
|
|
|
Prva gramatika :
|
Bartol Kašić, 1604.
|
Vuk Stefanović Karadžić, 1814.
|
|
Prva tiskana knjiga :
|
“Misal po zakonu rimskog dvora”, 1483.
|
“Četvorojevanđelje”, 1537.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prvi pisani spomenik :
|
“Bašćanska ploča”, 1100.
|
“Miroslavovo jevanđelje”, 1195. godine.
Pažnja : Srbi su prepisali tu knjigu sebi, ali ona nije napisna na srpskim jezikom, nego na crkvenoslavenskim. Takozvani srpski jezik tada još ne postoji!
|
|
Prva kovanica :
|
1196. godine.
|
Između 1228 i 1234. godine.
|
|
Prvo kraljevstvo :
|
925. godine.
|
1217. godine.
|
|
Prvi knez :
|
Primorska Hrvatska :
- nepoznato ime (otac Porge) 630. - 638. godine
- Porga 640. - 680. godine
Panonska Hrvatska :
Vojnomir 791. - 810. godine
|
Srbi fantaziraju da je Srbija bila kneževina od 626 godine, ali se tek može jedva nešto naći o knezu Višeslavu koji je vladao od 730. do 780 godine.
Zamisliste : vladao je 50 godina u dobi kad je rijetko netko uspio u tim vremenima napunit 50 godina života!
Malo su se zajebali : Raška = (H)R(v)aška je od 631. - 806. godine bila provincija Hrvatske!
Znaći da je onda bio Višeslav Hrvat?
Dobro da su Srbi to onda sami potvrdili!
Hahhahahahaahahahahaha!
|
|
Najstarija očuvana kruna :
|
1380. godina.
Čuva se u Zadru, teška kruna od čistog
zlata, dragih kamenja i perli. Kraljica Jelisava Anžuvinska-Kotromanić je za tu krunu izvela vez u tehnici zlatoveza koji je isto očuvan.
[ Pročitaj više ]
|
1904. godina.
Izrađena od nekvalitetnih pozlačenih materijala i jako malo pravog zlata.
Čisti šund sa vrlo malo vrijednosti.
Kruna “Jugo” kvalitete ... obično sranje.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstarija očuvana zastava :
|
1647. godina.
Ta je zastava najstarija poznata hrvatska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
1655. godina.
Ta je zastava najstarija poznata srpska zastava, a čuva se u riznici obitelji Esterházy u dvorcu Forchenstein, Austrija.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji grb :
|
830. godina.
Misal bana Pribine je tiskana 830. godine na kojim se vidi ne samo hrvatski grb sa prvim bijelim poljem nego i hrvatski troplet.
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Kraljevina Srbija : grb sa dvoglavnim orlom (bez 4C).
[ Pročitaj više ]
|
|
Na najstarijoj karti :
|
1154. godina.
Hrvatska se nalazi na karti s imenom “Tabula Rogeriana.” iz 1154. godine kartografa al-Idrisi za Roger II. od Sicilije.
[ Pročitaj više ]
|
1514. godina.
"Carta marina" iz 1516 godine Nijemaca Waldseemüllera an kojoj se vidi prvi put ime “Servia” (Srbija) = zemlja sluga.
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji kraljevski pečat :
|
1058. godina.
Pečat kralja Krešimira, vladara Dalmacije i Hrvatske (SIGILLUM REGIS CRESIMIR RI DALMAT[C]HROA[T]).
[ Pročitaj više ]
|
1217. godina.
Pečat Stefana Prvovenčanog (vladao 1196–1227), prvog krunjenog srpskog kralja (od 1217 godine).
[ Pročitaj više ]
|
|
Najstariji Sabor :
|
1273. godina.
Najstariji sačuvani zapisnik saborskoga zasjedanja potječe iz 19. travnja 1273. godine (u Zagrebu), a održan je kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis). Na tom su saboru plemići i crkveni velikodostojnici donijeli prve poznate zaključke, odnosno statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom).
[ Pročitaj više ]
|
1804. godina.
Najstariji i najznačajniji sabor u novijoj srpskoj povijesti je Sabor u Orašcu, održan na Sretenje 1804. godine, kojim je započeo Prvi srpski ustanak. Na tom skupu u Marićevića jaruzi, srpske stariješine su izabrale Karađorđa Petrovića za vođu ustanka protiv dahija, što je vodilo ka oslobođenju Srbije.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Download : kompilacija “Hrvatsko Ognjište”.
|
|
|
|
Za Vas smo sastavili kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” sa hrvatskim bendovima Transponder (Electronic Body Music, Dark Electro),
Ton Agram (Oldschool & Rhythmic Industrial, Rhythm N´ Noise), Kybernaut 783 (Aggrepo, Techno Pop, Electro, Space Synth,
Synthwave, Vocoder Electronics) i Bleiburg (Dark Electro).
Podržite naš rad sa Downloadom ove kompilacije. Hvala Vam!
|
|
|
|
|
1-01 Transponder - 10 Travanj
1-02 Transponder - Bad Blue Boys
1-03 Transponder - My Way Back Home
1-04 Transponder - The Urban Soldier
1-05 Transponder feat. Human Nihil & Leaether Strip - When We Return To Bleiburg
1-06 Transponder - It´s Too Late Now
1-07 Transponder - The Urban Soldier
1-08 Transponder - The War Is Never Over
1-09 Transponder feat. Leaether Strip - Kampf, Sieg oder Tod
1-10 Transponder - These Stormy Nights
1-11 Transponder - Kape sa znakovljem
1-12 Transponder - 5 kilometara užasa i tragedije
1-13 Transponder - 10 Travanj (Extended Version)
2-01 Ton Agram - Nikada više u Beograd
2-02 Ton Agram - HOSovac
2-03 Ton Agram - Vukovar
2-04 Ton Agram - Domu, rodu i najvećem sinu
2-05 Ton Agram - Četničke horde
2-06 Ton Agram - Neprirodno i protunaravno
2-07 Ton Agram - Srijem
2-08 Ton Agram - Radio Zagreb
2-09 Ton Agram - Batschka
2-10 Ton Agram - Lažes kao Srbin
2-11 Ton Agram - Tko vam jebe mater srpsku?
2-12 Ton Agram - Good-Bye S(R)AO Krajina
2-13 Ton Agram - Krugovalna postaja
2-14 Ton Agram - Šetnja srpskih opanaka
2-15 Ton Agram - Ognjevi
2-16 Ton Agram - Bleiburg
3-01 Ton Agram - U.S.K.
3-02 Ton Agram - Jel to jasno?
3-03 Ton Agram - Akcija Feniks ´72
3-04 Ton Agram - Odgovor
3-05 Ton Agram - Rekao mi je tata
3-06 Kybernaut 783 - Marija Oršić
3-07 Bleiburg - Izobrazba
3-08 Bleiburg - Na rad
3-09 Bleiburg - Tri srca junačka
3-10 Bleiburg - The Great British Betrayal
3-11 Bleiburg - Awaking Of A Dead Hymn
3-12 Bleiburg - Domovino
[ DOWNLOAD OVDJE ]
Formati : 320 kBit/s mp3, FLAC, ALAC (Apple Lossless), AAC, Ogg Vorbis,
WAV ili AIFF.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Internet radio “Krugoval” :
|
|
|
|
|
|
[ Program ]
|
|
|
|
Download kompilacija
“Hrvatsko Ognjište” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Sastavili smo za vas Download kompilaciju “Hrvatsko Ognjište” koju možete skiniti kao mp3, WAV i u puno više formata na našoj stranici.
[ Download ]
|
|
|
|
Veliki intervju sa vođom Hrvatskog Ognjišta!
|
|
|
|
H
|
|
O
|
|
|
|
|
|
Vođa “Hrvatskog Ognjišta”, Barun Stjepan plemeniti Rukavina von Morgenstern nam je u velikim intervjuu odgovorio na sva naša pitanja.
[ Pročitaj intervju ovdje ]
|
|
|
|
Novo u dućanu :
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Raritet emigracije Nezavisne Države Hrvatske : 5 Kuna, 1991 u sešt različitih metala.
[ Kupi ovdje ] [ Više informacija ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Džepni sat firme Zenith sa Rubinima sa državnim grbom Nezavisne Države Hrvatske i "Za dom Spremni" urara Joze Mažurića iz Mostara.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Jedan od tri srebrena prstena njemačke vojne udruge “Handžar” (Handschar) izdan 10.4.1955 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Emigracija Nezavisne Države Hrvatske je izdala nekoliko vrlo rijetkih niza maraka.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Evo još nekoliko primjera iz bogati filatelistički izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske.
[ Kupi ovdje ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Ima još hrvatski Muslimana iz Sandžaka koji nisu tijekom 111 godina krivoslavno nesveto-savske okupacije balkanski nomada zaboravili na dan 29.4.1941, kad se je Sandžak priključio samovoljno Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Ti patrioti iz jednog dijela navijača
FK Novi Pazar (Torcida Novi Nazar) su izdali na sječanje na taj datum
29.4.2024 niz sa 24 maraka od kojih četri možete vidjeti gore.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : 1993 godine je HOS izdao dva različita niza maraka. Oba niza su ograničena na 200 komada. Gore vidite prvi niz.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : drugi niz HOSa iz 1993 godine.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Njemačka vojna udruga “Handschar” je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Gore : Još nekoliko primjera izdanja njemačke vojne udruge “Handschar” :
[ Kupi ovdje ] [ Pročitaj više ]
|
|
|
|
Srbi plačali Turcima 200 godina srpske gejeve!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jeste li čuli za ĐOJLENJE?
Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve/pedere da budu LJUBAVNICI TURCIMA! Kasnije su ti isti postali svečenici u srpskoj crkvi.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska (br)ekavica preplavila hrvatski Jadran!
|
|
|
|
|
|
|
|
Srbi koji su došli raditi u Hrvatskoj su preplavili kafiće, restorane, vinoteke,
... i bez srama pričaju za Hrvate odvratnom (br)ekavicom umjesto da pričaju u Hrvatskoj hrvatski jezik.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Rasni zakoni već 1940. godine u veliko-srpskoj tvorevini zvanoj Kraljevina Jugoslavija!
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska je za njemačko priznanje morala primiti 1941. godine rasne zakone a domaći crveni tifusari i jugo-srpski okupatori taje da ih je Kraljevina Jugoslavija uvela već godinu dana prije : i to SAMOVOLJNO!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao srpsku i komunističku mitomansku laž o Jasenovcu i “logoru za (bre) decu”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Čestit Srbin Igor Vukić dokazao veliko-srpsku i četničku laž o Jasenovcu i navodnim logoru za djecu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Prva hrvatska kovanica 32 - 38 godina prije prve srpske :
|
|
|
|
|
|
|
|
Srpski džoljenci ignorirau činjenicu da su Hrvati 32-38 godina prije Srba kovali svoj novac. Teški "istoričar" iz Hrvatske Goran Šarić (inače sluga četnika) se pravi lud o toj temi. Njemu i njegovim bradatim neznalicama možemo pomoči liječiti njihovo neznanje o prvoj hrvatskoj kovanici na ovim prostorima iz 1196. godine.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Pet razloga zašto Tesla ne može biti takozvani “Srbin” :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto takozvani “Srbi” nemaju svoje, kradu tuđe teritorije, tuđu povijest i tuđi jezik i pretvaraju tu krađu u svoje. Tako su i svijetu tumačili da je Hrvat Tesla takozvani “Srbin”, ali laž ostaje laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Srpska nekultura psovki :
|
|
|
|
|
|
|
|
Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Zamislite : “Velika Smradija” postojala prije nego što je Stefan Nemanja izmislio Srbe 1317. godine!
|
|
|
|
|
|
|
|
Bezpovijesni Srbi u svojim ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Novak Đoković obožava smrdljivog Dražu Mihailovića :
|
|
|
|
|
|
|
|
Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće biti Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike! Na slici se vidi on sa rakijom s imenom “Draža”. Fuj! Srami se! Jadna ti hrvatska majka!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Perverzna četnička laž da su Hrvati izumili “Srbosjek”!
|
|
|
|
|
|
|
|
Jedna od zadnjih vjekovnih laži krivoslavne-nesvetosavske četničke SrBANDE je da su Hrvati navodno izumili i navodno koristili takozvani “Srbosjek”. Srušili smo i tu četničku laž!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Koje su tadašnje države priznale Nezavisnu Državu Hrvatsku?
|
|
|
|
|
|
|
|
Smrdljivi krivoslavni nesveto-savski četnici i domaći crveni tifusarski ološ i suge Beograda vole lagati da niti jedna zemlja nije priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku. Dali je to zbilja tako ili je tokao uvijek tipična jugo-srpska i četnička laž?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske : dr. Ante Pavelić.
|
|
|
|
|
|
|
|
Poglavnik dr. Ante Pavelić se je rodio 14. VII. 1889 u Bradini kraj Konjica i umro od posljedica četničkog atentata u egzilu u Madridu 28. XII. 1959. Poglavnik dr. Ante Pavelić je radi jugo-srpske okupacije Hrvatske 1929. godine osnovao Ustaški pokret. Kao Poglavnik je vladao od 1941-1945 Nezavisnom Državom Hrvatskom.
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Mokri snovi krivoslavni nesveto-savski Turaka : Hajduk Split je navodni “srpski” klub!
|
|
|
|
|
|
|
|
Otkrili smo kad su krivoslavni nesveto-savski Turci počeli lagati o grbu Hajduka Splita i da je Hajduk Split navodno “srpski” klub jer su ga osnovali navodno takozvani “Srbi”! Otkrili smo čak i ime srpskog falsifikatora koji je to i sam priznao!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska : nekakva “marionetska džava” ili ne?
|
|
|
|
|
|
|
|
Dali je Nezavisna Država Hrvatska bila “režim”, “marijonetska država” itd. kako domaći crveni tifusari i četnička krivoslavna nesveto-savska SrBANDA sa 49 % turskom genetikom tvrde ili ne?
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Kad vam krivoslavni nesveto-savski Turci (SrBANDA) soli pamet na društvenim mrežama :
|
|
|
|
|
|
|
|
Pošto su opančari jadni u povijesti pokušaju nas Hrvate uvjeriti da nemamo kao navodno oni nikakvu daleku povijest. Za vas smo složili lijepe slike koje im možete slobodno metnuti pod njihove komentare. Istina će ih jebe kao 500 godina Turci!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
Dokaz : Na austro-ugarskim kratama i dokumentima nema sveto-savaca nego samo hrvatski pravoslavaca!
|
|
|
|
|
|
|
|
Totalni poraz zločinačke SPC i četnički balkanski nomada : u austro-ugarskim kartama i dokumentima nema pravoslavni sveto-savaca nego hrvatski grko-istočnjaka. To je dokaz da je tada postojala Hrvatska Pravoslavna Crkva a nikakva srpska!
[ Članak ] [ Sve teme ]
|
|
|
|
|
|
|
